US-IHT-16.1.-OSIROMAŠENA ETIKA NATO-A

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. I. 2001. Slučaj osiromašene etike NATO-a na Balkanu "U proljeće i početkom ljeta 1999. godine, srpske snage sigurnosti sudjelovale su u bespoštednom etničkom čišćenju na Kosovu. Stotine tisuća civila morale su pobjeći, domovi su im spaljeni, stoka i usjevi uništeni. Tisuće ljudi okrutno su ubijene. Zbog toga je NATO pokrenuo vojnu intervenciju. Zbog toga je intervencija i bila opravdana. To ne smijemo zaboraviti. Sila je uporabljena kako bi se okončala ljudska patnja. Isti bi cilj morao vrijediti i u određivanju načina uporabe sile. Nažalost, to nije uvijek tako. NATO-ovi su piloti zbog osobne sigurnosti dobili naredbu da lete na visinama koje su znatno povećavale opasnost od 'usputne štete'. Pogreškom su pogođeni civilni vlakovi, autobusi, čak i konvoji izbjeglica. Pogrešna pretpostavka NATO-ovih planera da će se Jugoslaveni brzo predati dovela je do, čini se, paničnog odabira ciljeva u kasnijim fazama intervencije. Novi Sad, grad koji je bio pod čvrstom kontrolom oporbe, opetovano je bombardiran. Ruševine tri mosta još blokiraju promet Dunavom, što uzrokuje veliku gospodarsku štetu jugoslavenskim susjedima čija je politička potpora u to vrijeme bila itekako važna za NATO. Zrakoplovi NATO-a gađali su rafinerije nafte, tvornice lijekova i druge industrijske pogone, uništavajući okoliš. Parlametarna skupština Vijeća Europe pripremila je izvješće o ekološkim posljedicama bombardiranja, o čemu će raspravljati na sjednici 24. siječnja. Prošloga je proljeća Haaški sud za bivšu Jugoslaviju ispitao izvješća o lošem vodstvu NATO-a no nisu otkriveni dokazi kojima bi se moglo pokrenuti kazneni postupak. To ne znači da se nikoga ne mora smatrati politički odgovornim za počinjene pogreške. Polemika o osiromašenom uranu i njegovim mogućim posljedicama na ljude još je jedan razlog da se opet ispita što se događalo u vrijeme dvomjesečne intervencije. Ako su rizici korištenja osiromašenog urana bili unaprijed poznati, što se poduzelo da ih se ukloni ili ograniči opasnost za izravno ugrožene - ne samo vojnike, nego i civilno stanovništvo? Cilj bombardiranja bio je prekinuti patnju civila i stvoriti sigurnu okolinu u koju bi se mogli vratiti. U međuvremenu se žrtve Miloševićeva režima boje da im je pravda uskraćena. Na Kosovu, a prije toga u Bosni i Hrvatskoj dogodio se zločin jeziva opsega: 200.000 ljudi je poginulo a milijuni su izgubili dom. Osobe odgovorne za te zločine moraju za njih i odgovarati. Jedno mora biti apsolutno jasno: na Balkanu neće biti trajnoga mira i stabilnosti sve dok se to ne učini. Nakon 10 godina genocidnoga rata, pravdu se ne može smatrati luksuzom koji vlade Zapada možda i mogu provesti u djelo ako im to bude zgodno. Uklanjanje Slobodana Miloševića s vlasti stvorilo je priliku za bolju i svjetliju budućnost balkanskih naroda. Ta će prilika biti propuštena ako on i njegovi suradnici ne budu privedeni pred sud pod istim uvjetima kao i drugi optuženi ratni zločici iz Hrvatske i Bosne. Narod Srbije morao bi prve mjesece slobode iskoristiti za kritičku ocjenu svoje prošlosti, a za to da je pokuša iznova napisati. Holokaust nas je morao naučiti da pamćenje i pravda nisu samo moralni imperativi, nego i jedina učinkovita sredstva kojima se može spriječiti ponavljanje strahota iz prošlosti. Milošević, unatoč svoj patnji koju je nanio svome narodu, nije optužen za zločine koje je počinio protiv Srba, nego zbog onoga što je učinio drugima. Sjećate se Vukovara, Srebrenice, Račka? Popusti li međunarodna zajednica zahtjevima za posebnim postupkom prema srpskim ratnim zločincima i prihvati teoriju po kojoj su Srbi prve i jedine Miloševićeve žrtve, agresivni srpski nacionalizam imat će priliku za novi procvat, a Balkan će ostati vrlo opasno mjesto. Međunarodna je zajednica vojnom intervencijom na sebe preuzela veliku odgovornost. Sad se mora ponašati u skladu s time. Ne na način koji služi njezinim kratkoročnim i često kratkovidnim interesima, nego u korist onih koji su već previše trpjeli", piše lord Russell Johnston, predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.