FR-LE MONDE-17.1.-OSIROMAŠENI URAN

FRANCUSKA LE MONDE 17. I. 2001. Procjena opasnosti: stvar javnog mišljenja "Afera oko oružja s osiromašenim uranom zacijelo se neće tako brzo završiti, premda medicinska istraživanja, kako u drugim zemljama, tako i u Francuskoj, odbacuju zamisao da ono uzrokuje rak u vojnika. Zapravo se zna da taj metal nije bezazlen, a istrage, ni u najboljem slučaju, neće potvrditi da je potpuno neškodljiv. To je dovoljno da bi se nastavile prepirke započete prije dva tjedna. U objema zemljama koje su izravno pogođene, u Srbiji i na Kosovu, ovih smo dana mogli vidjeti koliko se razlikuju procjene iste opasnosti za koju NATO tvrdi da je neznatna. Kosovari nisu bili zadovoljni zbog pretjerivanja u europskim prepirkama oko oružja koje ih je oslobodilo pogibelji koja im je više prijetila od osiromašenog urana. Njihov je umjereni vođa Ibrahim Rugova tu prepirku pripisao srpskoj propagandi. Jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica vidio je pak u tomu 'novi dokaz' za 'zločinačke' značajke upletanja iz 1999. G. Koštunica nije iznio nijednu činjenicu o posebnoj šteti koju je uzrokovao osiromašeni uran, pa ni u srpskom području u Bosni, gdje su se bombardiranja dogodila prije pet godina. Spominjući 'dugoročne posljedice', pozvao se na dokaz o slaboj škodljivosti koji je iznio NATO, tvrdeći da on govori o 'uznapredovalom moralnom propadanju'. Napadima na to oružje obilato se hranila propaganda bivšeg jugoslavenskog režima. Beograd je Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu predao tužbu zbog 'genocida' u proljeće 1999., pozivajući se na uporabu tog oružja. Sud se još nije očitovao o toj stvari. Poduzete su i neke mjere na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koji je odgovorio da nema razloga za pokretanje istrage. ICTY već dva tjedna opetuje da je oružje s osiromašenim uranom dopušteno, jer ih nijedna međunarodna konvencija nije zabranila; također dodaje da ne raspolaže podacima koji bi upućivali da se njihovom primjenom krši staro načelo ratnog prava prema kojemu se puk ne smije izlagati nepotrebnim stradanjima koja nisu u vezi s vojnim ciljem. Sud je očitovao spremnost da preispita svoje stajalište ako se pojave nove činjenice. Novi jugoslavenski predsjednik želi preokrenuti optužbu za zločin povezan s NATO-ovim ratom protiv Srbije i dovesti u pitanje nepristranost ICTY-ja. No prepirka koja se vodi u ovom času nije potekla od njega. 'Osudu zbog uporabe oružja s osiromašenim uranom podupiru svi koji su se protivili NATO-ovu upletanju na Kosovu', kaže zapadni diplomat koji žali zbog nedosljednosti i nedovoljne točnosti s kojom je europski tisak pratio aferu oko 'balkanskog sindroma' u vojnika. Rasprava je najžešća u zemljama u kojima su napadaji protiv Srbije izazvali najveća protivljenja, jer su se u Grčkoj sučelili s osjećajem solidarnosti sa Srbima, u Italiji i nešto manje u Španjolskoj sa snažnim raspoloženjem protiv NATO-a i s ekološko-pacifističkom svijesti u Njemačkoj. Italija, odakle je rasprava krenula, osobito je teško prihvatila NATO-ove zračne napadaje koji su uglavnom kretali s njezina teritorija. Nju danas najviše pogađaju neki problemi koji dolaze s Balkana, bilo da je riječ o ilegalnom useljavanju ili o mafiji. Ona izvješćuje i o mnogim 'sumnjivim' slučajevima u vojnika kojih je veći broj nego u drugim zemljama i među kojima neki nisu nikad služili na Balkanu. (...) Druga strana rasprave unutar NATO-a koja se očitovala ovih dana, ticala se izravno Amerikanaca koje su neki europski čelnici optužili da su skrivali podatke. Njihova sporost u odgovoru na traženje UN-ova povjerenstva za okoliš da mu pošalju podatke, izazvala je u nekim zemljama srdžbu sličnu srdžbi Francuza u doba upletanja 1999., kada su se morali svađati da bi dobili popis ciljeva u Jugoslaviji. 'To je druga stvar', kaže francuski dužnosnik. 'Ne možemo se ipak ponašati kao da su Amerikanci uporabili oružje o kojemu nitko nije ništa znao, ili kao da su virus ebole ubacili u Sibir a da nikome nisu ništa rekli'. Više NATO-ovih zemalja proizvodi oružje s osiromašenim uranom, ili ga posjeduje, i znaju koje mjere opreza moraju poduzeti, na što ih je SAD i podsjetio u vrijeme operacije na Kosovu. Vojni su dužnosnici u nekim zemljama pokazali ravnodušnost u provedbi tih uputa. NATO nije mislio da je potrebno priopćiti ih tamošnjem puku i izolirati mjesta napada. Čelnici Saveza neće izbjeći zamjerke javnosti koja zahtijeva da se ubuduće poštuje načelo sigurnosti na svim područjima, pa i u ratu. A osiromašeni uran zacijelo neće umaći kampanji zabrane", piše Claire Trean.