INT. HER. TRIB. 12. I. POST- SOVJETSKA IGNORANCIJA LJUDSKIH PRAVA

SJEIDNJENE DRŽAVE THE INTERANTIONAL HERALD TRIBUNE 12. I. 2001. Postsovjetska ignorancija ljudskih prava "Tijekom Hladnog rata, republikanski administratori u Washingtonu isticali su se svojom solidarnosti s pokretima za ljudska prava u Sovjetskom Savezu. Više od deset godina kasnije, građani tog golemoga područja još uvijek su u sjeni gigantske državne strukture, nemara bivših komunističkih čelnika, koji se ponašaju poput careva, za osnovna prava pojedinaca te ograničenjima civilnog društva. Diljem bivšeg Sovjetskog Saveza, osim na Baltiku, stanje s ljudskim pravima se pogoršava. Predsjednik jedne države Središnje Azije navodno je pregovarao s ruskim savjetnikom za politiku glede transformiranja svoje zemlje u monarhiju. Tadžikistan će, izgleda, postati prva postsovjetska država u kojoj vlada glad. Turkmenistan je država s diktaturom u kojoj se ne toleriraju nikakvi alternativni politički glasovi. Vladajuće stranke koje kontroliraju državna tijela u Kazahstanu, Kirgistanu i Uzbekistanu bezočno manipuliuraju izborima pokušavajući istisnuti legitimne oporbene skupine. Uzbekistan i dalje na tisuće Muslimana drži u gulazima, u kojima mnoge muče i ubijaju(...). Prosvjed euro-atlantske političke zajednice je zaglušen. Diplomati izbjegavaju probleme ljudskih prava iz straha da će čelnike udaljiti od sebe i gurnuti ih bliže Rusiji. No oni svejedno idu u tom smjeru. Dok Europa i Amerika promatraju, predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko, štovatelj Hitlera, nastavlja pretvarati svoju zemlju u diktaturu (...). Malo se građana usuđuje progovoriti iz straha od uhićenja, premlaćivanja i 'nestajanja', a bjeloruski jezik gotovo da se službeno više i ne koristi. Demokratski aktivisti iz Ukrajine i Moldavije tvrde kako njihove zemlje kreću u istom smjeru - prema sustavu s pretjeranim predsjedničkim ovlastima. Referendum koji je manipulirala država, u Ukrajini, oslabio je Parlament, dok su brojne neovisne novine ukinute a novinari koji su pisali o korupciji nestali ili zlostavljani(...). U Moldaviji, jednoj od najsiromašnijih zemalja Europe, dio stanovništva još uvijek živi pod čeličnom političkom kontrolom ilegalnog režima koji podupire ruska vlada. Moldavska vlada ne čini gotovo ništa glede toga, a diplomatska nastojanja da se razriješi ovo pitanje nisu uspjela. Izgoni, silovanja i ubojstva čine se nad Gruzijcima u odmetničkom području, Abhaziji. Režim u Gruziji još uvijek zlostavlja političke zatvorenike u ime očuvanja sigurnosti. Sukob između Armenije i Azerbejdžana izvor je mnogih kršenja ljudskih prava, uključujući i jezive uvjete u kojima živi više od 600.000 azerbejdžanskih izbjeglica. Zajednica koja se bavi ljudskim pravima u Rusiji duboko je uznemirana zbog politički motiviranih suđenja koje je konstruirala Služba za federalnu sigurnost, koji vrše pritisak na neovisne medije kao i zbog ideološke kontrole sve centraliziranijeg državnog aparata kojega čine mnogi bivši sigurnosni agenti. Vjerske manjine suočene su sa sve većim zlostavljanjem (...). Politika represije nacije nastavlja se i u Čečeniji. Voljnost Zapada da umanji istinske razmjere krvoprolića upućuje na uvrjedljivo ulizivanje ruskom narodu (...). Postoji mnogo toga što nova američka administracija može učiniti kako bi pomogla narodu bivšeg Sovjetskog Saveza glede ljudskih prava. Vlada SAD-a može potaknuti raspravu o tim pitanjima u svom dijalogu s vladama država s tog područja. Može intenzivirati svoju potporu demokraciji civilnog društva i kampanjama za ljudska prava. Može pružiti više prilika za mlade profesionalce da rade u američkim institucijama. Može jače podržati one koji žele da njihova društva budu otvorena, demokratska i humana. Učiniti ovo znači i zauzeti dugoročni stav - da je tako jasno uključivanje zaista u nacionalnom interesu", piše Aaron Rhodes, izvršni direktor Međunarodne helsinške federacije za ljudska prava.