WASHINGTON TIMES 10. I. URUŠAVANJE UGLEDA FRANCUSKE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. I. 2001. Urušavanje ugleda Francuske "Kada je u pitanju njega nacionalnog interesa, malo je političara koji to rade bolje od Francuza. Sasvim je moguće kako živeći u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, Francuzi smatraju kako su jedinstveni i blagoslovljeni i kako imaju više prava od drugih kada je u pitanju ne pristajanje na kompromis. Ili se, pak, radi o zaostalim duhovima francuske prošlosti, bilo da se radi o Napoleonu ili de Gaulleu, koji još uvijek inspiriraju ono što bi se moglo nazvati francuskim kompleksom nacionalne superiornosti, što je u najboljem slučaju prijeporno psihološko stanje. Sadašnjost, međutim, nije najbolje doba za francuski ego. Njemačka, nekoć slabiji partner Francuske u EU-u, nakon ujedinjenja ne samo da ima brojniju populaciju od one Francuske i to za oko 20 milijuna, Nijemci sada imaju hrabrosti ponašati se u skladu s time. U međuvremenu, zemlje Središnje i Istočne Europe, sve do Baltika i Balkana kucaju na vrata EU-a, što bi moglo rezultirati širenjem sadašnjih 15 članica na čak 30. Iznenada je smjer Europe mnogo teže manipulirati nego u dobra stara vremena kada je Francuska bila neosporni čelnik a Njemačka zadovoljna drugim mjestom. Amerikanci koji sa zabrinutošću gledaju na bilo kakav napredak Europe u odnosu na SAD, posebice ako njime dominiraju ambicije Francuza, trebali bi zapamtiti kako je, iako se Europa još uvijek kreće prema naprijed, to isto kretanje užasno sporo, posebice ako se u obzir uzme rezultat prošlomjesečnog summita ministara u Nici. Sastanak je trebao biti dragulj u kruni francuskog predsjedavanja EU-om, stvarajući elegantni novi ustav Europe, kojeg bi Francuzi, koji su po prirodi konceptualisti, bili ponosni stvoriti. Zadatak je bio eliminirati problematično jednoglasno donošenje odluka (...) što bi utrlo put širenju EU-a novim zemljama članicama EU-a. Odabrana skupina zemalja koje pretendiraju na članstvo sada se nalaze u naprednoj fazi pregovora (Estonija, Poljska, Češka, Madžarska, Slovačka i Cipar). Druge isto tek započinju ( Litva, Slovenija, Rumunjska, Bugarska, Malta i Turska). Na posljetku ispada da se niti sam proces niti rezultat u Nici ne mogu nazvati elegantnima ni vizionarskima. Ogorčeno, zbrkano i pristrano vjerojatno su bolje riječi. Ono što sada imamo prastare su države s jasno definiranim nacionalnim interesima, kojih se nisu spremne odreći u ime EU-a. Ovo i nije iznenađujuće. Kada se 13 novih američkih država sastalo u Philadelphiji kako bi sastavile ustav SAD-a, proces je bio prepun svađa i rezultat zasnovan na kompromisu između velikih i malih država. Europa je sada suočena s istim konfliktnim nizom interesa. Na svoj jedinstven način, francuski predsjednik Jacques Chirac, koji je predsjedavao sastankom, uspio je razbjesniti čelnike drugih država svojim beskompromisnim pokušajima da zaštiti francuski utjecaj glede glasovanja u vladajućim europskim ustanovama, Europskom povjerenstvu i Vijeću ministara. Postignut je samo pristrani napredak glede rješenja problema veta pojedinih zemalja (...). Rezultirajući sustav (...)glasovanja tako je složen da postoje sumnje da će sporazum, koji mora biti potpisan u veljači, do tada uopće opstati. Chirac je kritiziran glede rezultata i kod kuće i u inozemstvu. Odnošaji s Njemačkom, kojoj Francuska nije željela dati utjecaj koji joj pripada s obzirom na broj stanovnika, klimavi su. Mnoge manje zemlje, uključujući i Belgiju, Portugal, Finsku i Švedsku bile su bijesne zbog zastrašivanja koje su Francuzi provodili na summitu. Uz sve gore navedeno, ako je konzervativni Chirac pokušavao (...) zaštititi francuske nacionalne interese - možda imajući na umu i predsjedničke izbore slijedeće godine - plan je izgleda propao a njegove se šanse za ponovni predsjednički mandat zasigurno nisu poboljšale. Francuske kritike Chiracovog ponašanja su bile grozne. 'Događaji u Nici pokazali su koliko je šteta velika', komentar je uvodnika lijevo orijentiranih novina Liberation. 'Nigdje ne postoji jasna zamisao o budućnosti europskih institucija, osim nejasnog koncepta 'produbljivanja''. Vodeći član parlamenta, Jean-Louis Bourlanges, nazvao je summit u Nici najvećim diplomatskim porazom Francuske još od Drugog svjetskog rata. Što govori prilično mnogo. Najgore od svega jest to da su novine Le Monde komentirale kako je Nica označila kraj 'intelektualne hegemonije' Francuske. E, to zaista boli", piše Helle Bering.