ŠVIC. - LE TEMPS 9.1.01. NA IZVORU SRPSKOGA NACIONALIZMA

ŠVICARSKA LE TEMPS 9. I. 2001. Na izvoru srpskog nacionalizma "'Srbija se oslobodila diktature Slobodana Miloševića, ali je još uvijek jako daleko od demokracije', ocijenio je antropolog Ivan Čolović, zaštitni znak srpskih disidentskih intelektualaca. Ojačanu neprijepornim uspjehom na prijevremenim parlamentarnim izborima od 23. XII., dva i pol mjeseca nakon pobune 5. X., Demokratsku oporbu Srbije (DOS, naime nova većina), raznorodnu koaliciju koju čini osamnaest političkih stranaka, muči sukob različitih struja. Prikriveni sukob između saveznog jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice i budućeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića zapravo potvrđuje duboke ideološke razlike. 'Liberalno' i demokratsko krilo blisko lijevom centru moglo bi se okupiti oko Demokratske partije Zorana Đinđića, dok se konzervativne struje DOS-a okupljaju oko osobe predsjednika Koštunice. Novi gradonačelnik Beograda Milan St. Protić nije nikada skrivao svoje monarhističke sklonosti, dok Kršćansko- demokratska stranka (DHSS) Vladana Batića sanja da 'vrati Crkvi vodeće mjesto u društvu'. Predsjednik Koštunica, i sam vrlo pobožan, ne protivi se toj 'rehabilitaciji' o kojoj otvoreno sanja Srpska pravoslavna crkva. (...) I Crkva vjeruje da je došao njezin čas. U 80-im je podupirala Slobodana Miloševića na putu prema vlasti, u kojemu je vidjela čovjeka srpske narodne obnove. Medeni mjesec nije trajao dugo i Crkva je ubrzo postala jedna od najžešćih kritičara Miloševićeva režima. 'Vladike nisu zamjerali Miloševiću što je započeo besmislene ratove, već što ih je izgubio, kaže teolog laik Mirko Đorđević. Danas se isti vladike ne plaše da govore o novom 'gospodarstvu'. U bizantskoj tradiciji, taj teološki pojam označava suradnju između Crkve i države, a potonja bi trebala biti podložna duhovnoj vlasti'. Uz uvođenje vjeronauka u škole, Crkva se nada da će joj se ubrzo vratiti golema dobra nacionalizirana 1945. (...) Nakladnička kuća iz Beograda koja je jako povezana s Pravoslavnom crkvom objavila je zbornik političkih tekstova pjesnika Jovana Dučića 'Vjerujem u Boga i u srpstvo'. Većina tekstova su oštra kritika jugoslavenske države osnovane nakon Drugog svjetskog rata, čiji je tvorac bio diplomat. (...) Čitava tradicija srpskog nacionalizma zapravo osuđuje 'jugoslavenstvo' kao obmanu koju je skupo morao platiti srpski narod. (...) Vjersko podrijetlo nacionalne definicije ima osobite posljedice. Patrijarh Pavle nije patrijarh 'Srbije', već 'srpski patrijarh'. Crkveno-narodni identitet nadilazi uske državne granice. Od svih jugoslavenskih naroda, srpski je narod u najvećem broju živio izvan granica svoje matične republike, u Hrvatskoj, u Bosni, u Crnoj Gori, a u manjem broju i u Makedoniji. Pošto je pokopana nada u stvaranje 'velike Srbije' pomoću oružja, neki crkveni velikodostojnici koji se bave geopolitikom počinju razmišljati o poslijejugoslavenskoj budućnosti. U toj su skupini intelektualnih odličnika veliki zagovornici pretjeranog nacionalizma s konca 80- ih, vladike Amfilohije, Atanasije i Artemije. Svi su učenici teologa Justina Popovića i svetog vladike Nikolaja Velimirovića koji je također bio prisilno protjeran u SAD zbog svog antikomunizma. (...) Srbija se, međutim, našla pred velikim paradoksom, budući da se nakon jugoslavenskih ratova, ne računajući Kosovo, pretvorila u jednu od balkanskih država s najvećim brojem etničkih skupina, s muslimanskim Slavenima u Sandžaku i u Novom Pazaru na jugu republike i s brojnim manjinama u Vojvodini, na sjeveru. Te različite zajednice ne mogu sudjelovati u zanosu svesrpskog vjerskog nacionalizma, pa su u velikom broju glasovale za kandidata Koštunicu, što mu je omogućilo pobjedu. Neobično je što novi jugoslavenski predsjednik, srpski nacionalist koji je antijugoslaven, igra ulogu koja mu ne odgovara, ali raspad federacije mogao bi dovesti do toga da cilja na dužnost predsjednika Republike Srbije. Novi jugoslavenski predsjednik morat će vrlo brzo stvoriti svoju predodžbu o samoj Srbiji: država građana s jednakim pravima bez obzira na vjeru i etničko podrijetlo, ili političko i privremeno očitovanje stvarnosti duhovne i vječne naravi, izabranog srpskog naroda. Uoči bitke na Kosovu Polju 1389., anđeo je srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića stavio pred izbor: ili će pobijediti u bitci i uspostaviti kraljevstvo na Zemlji, ili će izgubiti bitku i zadobiti vječno kraljevstvo na nebesima. Prevelik broj intelektualaca i pisaca nije se mogao odreći 'nebeskog poziva' srpskog naroda koji je do sada iskusio najneugodnije zemaljske udarce", kaže se u napisu Jeana-Arnaulta Derensa.