FR-IT-BL-YU-žrtve-Obrana-Oružani sukobi-Slučajevi-Društvo FR-LE MONDE 5.1.01.BALKANSKI SINDROM OSVAJA EUROPU FRANCUSKALE MONDE5. I. 2001.'Sindrom balkanskog rata' - razlog novog osvješćivanja Europe"Zatraživši od NATO-a da mu pribavi
podatke o uporabi streljiva s osiromašenim uranom u ratu u Bosni, predsjednik talijanskog vijeća Giuliano Amato svratio je pozornost na prepirku koja se, budući da nije nova, zadnjih tjedana naglo proširila u više zemalja Sjevernoatlantskog saveza. Razlog tom postupku je smrt šestog talijanskog vojnika koji je od 1994. do 1995. sudjelovao u operacijama u Bosni i čija se smrt može pripisati 'balkanskom sindromu'. On se podudara sa sličnim strahovima koji se očituju ponajprije u Belgiji, ali i u Španjolskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Portugalu i Grčkoj.Prepirka bi se trebala povezati s prepirkom oko 'sindroma Zaljevskog rata' koja je nakon 1994. poprimila velike razmjere u Sjedinjenim Državama, u Velikoj Britaniji i u Kanadi. No budući da je bila riječ o uzrocima neobjašnjenih smrti i bolesti vojnika koji su služili vojsku tijekom sukoba s Irakom, izloženost streljivu s osiromašenim uranom bila je tek jedno od tumačenja: jedan za drugim, navodili su se različiti razlozi poput nervnih plinova,
FRANCUSKA
LE MONDE
5. I. 2001.
'Sindrom balkanskog rata' - razlog novog osvješćivanja Europe
"Zatraživši od NATO-a da mu pribavi podatke o uporabi streljiva s
osiromašenim uranom u ratu u Bosni, predsjednik talijanskog vijeća
Giuliano Amato svratio je pozornost na prepirku koja se, budući da
nije nova, zadnjih tjedana naglo proširila u više zemalja
Sjevernoatlantskog saveza. Razlog tom postupku je smrt šestog
talijanskog vojnika koji je od 1994. do 1995. sudjelovao u
operacijama u Bosni i čija se smrt može pripisati 'balkanskom
sindromu'. On se podudara sa sličnim strahovima koji se očituju
ponajprije u Belgiji, ali i u Španjolskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj,
Portugalu i Grčkoj.
Prepirka bi se trebala povezati s prepirkom oko 'sindroma
Zaljevskog rata' koja je nakon 1994. poprimila velike razmjere u
Sjedinjenim Državama, u Velikoj Britaniji i u Kanadi. No budući da
je bila riječ o uzrocima neobjašnjenih smrti i bolesti vojnika koji
su služili vojsku tijekom sukoba s Irakom, izloženost streljivu s
osiromašenim uranom bila je tek jedno od tumačenja: jedan za
drugim, navodili su se različiti razlozi poput nervnih plinova,
kemijskog onečišćenja, uporabe eksperimentalnih lijekova kao što
je piridostigmin, 'stres na bojnom polju', pa i kromosomska
anomalija, kako bi se pokušalo pronaći objašnjenje za stotinjak
tisuća slučajeva iz ovih triju anglosaksonskih zemalja koji su se
ubrajali u 'sindrom Zaljevskog rata'.
Kada je riječ o njegovoj balkanskoj 'inkarnaciji', stvari se čine
jednostavnije, ali su još uvijek u zametku. Za sada predsjednik
talijanskog vijeća traži od NATO-a samo podatke o 'zemljopisnoj'
uporabi streljiva s osiromašenim uranom u Bosni. G. Amato će
zacijelo dobiti zadovoljštinu, kao što je za 'Le Monde' u srijedu 3.
I. potvrdio službeni predstavnik Sjevernoatlantskog saveza.
Zahtjev Rima koncem prošle godine službeno su upravili talijanski
izaslanici pri NATO-u, a Italija je jedina zemlja koja je ovako
postupila, unatoč zabrinutosti koju je neslužbeno očitovalo više
drugih članova Saveza.
U NATO-ovu sjedištu podsjećaju da je riječ o 'legalnom streljivu
koje se rabilo u međunarodnim razmjerima', budući da su jedino
granate i rakete s osiromašenim uranom 'kadre da probiju oklopna
vozila', stoga i nije bilo potrebno da se o tome pokrene istraga u
NATO-u. Oslanjajući se na izvješća znanstvenih udruga, službeni
predstavnik Saveza tvrdi da je osiromašeni uran 'čak manje
radioaktivan od prirodnog urana. Nema nikakva znanstvenog dokaza,
dodaje, da izloženost osiromašenom uranu može uzrokovati ozbiljne
zdravstvene teškoće'.
Zahtjev g. Amata po svoj će prilici dobiti odgovor sličan onom koji
je lord Robertson, glavni tajnik NATO-a, dao Kofiju Annanu, kolegi
iz Ujedinjenih naroda, kada je ovaj u ožujku prošle godine zatražio
obrazloženje u svezi s uporabom streljiva s osiromašenim uranom u
kosovskom sukobu 1999.
NATO je tada g. Annanu poslao zemljovid tog područja iz kojeg se
vidi u kojim se sektorima streljivo rabilo, potvrdivši da je
ispaljeno oko 31 tisuće komada takvog streljiva, tj. 'svaki put'
kada bi djelovali zrakoplovi A-10 Thunderbold ('ubojice tenkova').
Kada je riječ o operacijama u Bosni od 1994. do 1995., spominju se
brojke od jedanaestak tisuća projektila s osiromašenim uranom.
NATO-ov odgovor - nužno neodređen - mogao bi ipak biti tek etapa na
putu postupnog europskog osvješćivanja. Belgijski ministar obrane
Andre Flahaut poslao je prošlog tjedna švedskom kolegi Bjoernu Von
Sydowu pismo u kojemu je zatražio da Švedska, kao predsjedateljica
Europske unije od 1. I., poduzme korake u svezi s time. Bruxellesko
povjerenstvo u srijedu još nije bilo dobilo tu inicijativu, o kojoj
nam je g. Flahaut priopćio neke pojedinosti.
Belgija je, kaže, još u 'fazi prikupljanja podataka'. Do danas je
utvrđeno da od dvanaest tisuća vojnika koji su sudjelovali u
operacijama u Bosni i u Slavoniji, njih tisuću i šesto ima
'različite tegobe i zdravstvene probleme'. S druge strane, premda
su među vojnicima koji su bili na Kosovu samo u jednoj bojni
utvrđena četiri smrtna slučaja od raka, analiza mokraće koja se
provodila radi možebitne izloženosti osiromašenom uranu, 'prije,
tijekom i nakon operacije, pokazala se negativna'. U rujnu prošle
godine, u Parizu, na kongresu nuklearne medicine, profesor Asaf
Duraković, dugogodišnji stručnjak koji radi pri Pentagonu,
upozorio je na moguće posljedice izloženosti uranu 236, takozvanoj
'osiromašenoj' podvrsti, kada je riječ o 'sindromu Zaljevskog
rata'. On polazi od rezultata analize mokraće šesnaesterice
veterana koja pokazuje 'znatan udio' osiromašenog urana devet
godina nakon svršetka sukoba.
Andre Flahaut otvoreno priznaje da se u ovom času ne može utvrditi
'nikakva uzročna veza' između sumnjivih bolesti i smrti belgijskih
vojnika i uporabe streljiva s osiromašenim uranom. 'Uskoro ću
dobiti podatke o stanju u belgijskoj vojsci, na znanstvenoj osnovi.
Mislim, dakle, da je korisno staviti ih na raspolaganje drugih
zemalja. To je pitanje koje moramo zajednički proučiti, na
europskoj razini, a zaslužilo je da mu se posveti sljedeća
konferencija ministara obrane', kazao je", piše Laurent Zecchini.