IT-IL MANIFESTO 2.I- G. SCOTTI - I SADAŠNJA VLAST PROGONI SRBE

ITALIJA IL MANIFESTO 2. I. 2001. Nemogući povratak "Počnimo s imenom i starošću: Đuro Bolić, star 45 godina, hrvatski građanin srpske nacionalnosti. Prisiljen na izbjeglištvo zajedno s dvije stotine tisuća svojih sunarodnjaka iz bivše krajine (Hrvatska) oslobođene i uništene od strane postrojbi Franje Tuđmana u kolovozu 1995., u listopadu 2000. vratio se iz izbjeglištva u svoje rodno selo Mali Kozinac, općina Barilović. Pošto je zatekao uništenu kuću, privremeno se smjestio kod jednog poznanika u selu Kosjer, no njegov spol i starosna dob za njega su bili kobni. Poznata praksa u Hrvatskoj, i s novom vladom centra, nalaže da se svi Srbi između 18 i 65 godina starosti koji se vraćaju iz izbjeglištva u svoja sela, do sada ih se vratilo 50.000., podvrgnu zatvorenim ispitivanjima u policijskim upravama. Način kao i svaki drugi da ih se zastraši i da se obeshrabri povratak. Druge metode za čuvanje rezultata etničkog čišćenja svojedobno provedenog od strane Tuđmanova režima, prepuštaju se, međutim, uobičajenim, 'nepoznatim' teroristima krajnje desnice: postavljanje eksploziva, požari, ubojstva. Na Đuru Bolića primijenjena je službena metoda. Koji je, nakon što se kući vratio nakon tri i pol sata 'informativnog razgovora' u upravi u Dugoj Resi, kod Karlovca, okončao svoj život objesivši se. Vijest o njegovoj smrti nije dana novinama, policija je nije prenijela, i ostala je u selu, a tamo smo je i mi skupili kako bi je ispričali onima koji nas čitaju. Đuro se trebao vratiti u upravu, na 'drugi razgovor', 26. listopada. Uzalud su ga čekali. Prvi razgovor, kako se čini, bio mu je dovoljan, da je radije želio smrt nego mučenja u drugom. On je sam to izjavio čovjeku koji ga je ugošćivao i susjedima: 'Na drugo ispitivanje ne idem ni mrtav'. Ubrzo nakon toga se popeo na sjenik i tamo se objesio za jednu gredu. Priopćenje policije je prilično škrto u pojedinostima. Neki od susjeda pitali su se, i pitaju se je li se Đuro uistinu objesio ili je obješen. Činjenica je da se posljednjih mjeseci 'ubilo' čak osam hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, svi su se vratili iz izbjeglištva nadajući se da će ponovno početi život. Ono što je čudno je šutnja vlade prema zahtjevu jedinog srpskog zastupnika u hrvatskom parlamentu, Milana Đukića, da se otvori parlamentarna istraga glede tih epizoda. Druga sigurna činjenica jest da svi hrvatski građani srpske nacionalnosti, muškog spola, koji su u vrijeme bratoubilačkog rata bili starosti između 18 i 60 godina, čim stupe nogom u Hrvatsku neizbježno završavaju u rukama policije; i već je nekoliko stotina onih koji nekoliko mjeseci trule u zatvorima. U posljednja dva mjeseca uhićeno je 14 Srba hrvatskih državljana koji su se vratili iz izbjeglištva. Među uhićenima je i jedna stara žena, Jovanka Nenadović, stara 65 godina. Optužili su je za 'ratne zločine'. Činjenica je da još i danas, oko godinu dana nakon pada Tuđmanova režima, hrvatska vlada postavlja tisuću i jednu prepreku za povratak Srba u Hrvatsku; a njihove uništene kuće se ne obnavljaju unatoč međunarodnoj pomoći danoj u tu svrhu. U prosincu 1998., obraćajući se generalima svoje vojske, Tuđman je kazao: 'Riješili smo problem: Srbi u Hrvatskoj nikada više neće biti 12 posto stanovništva, a ni 6 posto. Najviše će ih biti 3 do 5 posto sveukupno i tako više nikada neće u opasnost moći dovesti hrvatsku državu'.", piše Giacomo Scotti.