ZAGREB/WASHINGTON, 27. prosinca (Hina) - Američki znanstvenici otkrili su genetski uzrok biokemijskoj reakciji u mozgu koja ostavlja neizbrisiv trag iskustva povezanog sa strahom, piše časopis "Cell".
ZAGREB/WASHINGTON, 27. prosinca (Hina) - Američki znanstvenici
otkrili su genetski uzrok biokemijskoj reakciji u mozgu koja
ostavlja neizbrisiv trag iskustva povezanog sa strahom, piše
časopis "Cell". #L#
Otkriveni gen upravlja stvaranjem bjelančevine koja sprječava
djelovanje spleta živaca i reakcija u mozgu koji su uključeni u
pamćenje iskustva povezanoga sa strahom.
Razumijevanje načina na koji ta bjelančevina sprječava strah moglo
bi omogućiti pronalazak novih lijekova za liječenje depresije,
panike, osjećaja tjeskobe i sličnih poremećaja.
Istraživanje je vodio Gleb Shumyatsky iz laboratorija Kandel na
Sveučilištu Columbia, a u studiju su bili uključeni i znanstvenici
s Medicinskoga instituta Howard Hughes te Sveučilišta Harvard.
Prijašnja istraživanja pokazala su da u mozgu postoji poseban
mehanizam koji nadzire učenje povezano sa strahom, a odvija se u
području mozga zvanom amigdala. Kako bi bolje proučili taj
mehanizam, znanstvenici su morali i razviti tehniku za izdvajanje i
proučavanje gena pojedinih stanica.
Ekipa koju je vodio Gleb Shumyatsky primijenila je tu tehniku na
stanice miševa i usporedila genetsku aktivnost stanica u
lateralnom nukleusu amigdale s genetskom aktivnošću stanica iz
drugoga područja mozga, za koje se zna da je uključeno u učenje
povezano sa strahom.
To je omogućilo otkrivanje gena Grp, koji upravlja stvaranjem
peptida za oslobađanje gastrina (GRP), za koji se zna da služi kao
neurotransmiter. Pokazalo se da se gen Grp nalazi u područjima
mozga iz kojih dolaze slušni impulsi u amigdalu, a odgovoran je za
zamršeni sklop reakcija. Kako bi proučili na koji način
sprječavanje djelovanja toga gena utječe na proces učenja povezan
sa strahom, znanstvenici su proveli pokus sa zdravim miševima i
onima kojima su prethodno uklonili receptor za taj gen.
Po izlaganju obje vrste miševa na neutralni zvuk koji je, kasnije,
najavljivao strujni udar, utvrđeno je da je kod miševa kod kojih je
spriječeno djelovanje spomenutoga gena učenje povezano sa strahom
mnogo snažnije nego kod normalnih miševa.
Unatoč tome, kod tih miševa nisu postojali nikakvi drugi poremećaji
u ponašanju, nisu bili osjetljiviji na bol niti su pokazivali
snažniji urođeni strah nego normalni miševi kod pokusa s izlaganjem
otvorenim i osvijetljenim prostorima. Zbog toga znanstvenici
zaključuju da je upravo izostanak djelovanja gena Grp uvjetovao
njihov naučeni strah.
Rezultati istraživanja potvrđuju da postoji biološki temelj za ono
što se do sada znalo samo iz psiholoških istraživanja: da se urođeni
strah i kronična tjeskoba razlikuju od naučenoga straha.
Znanstvenici stoga smatraju da je potrebno daljnje proučavanje
djelovanja gena Grp, koji smanjuje strah, da bi se kasnije
posvetili otkrivanju ostalih gena koji sudjeluju u mehanizmu
pojave naučenoga straha.
(Hina) rug dgk