VOA-22.XII. RAT ZA NAFTU

GLAS AMERIKE - VOA 22. XII. 2002. Nafta kao čimbenik mogućeg rata u Iraku. Prilog Zlatice Hoke Administracija predsjednika Busha priprema se za mogući preventivni napad na Irak da bi se, kako kažu dužnosnici, eliminiralo iračko oružje za masovno uništavanje i napravio korak naprijed u globalnom ratu protiv terorizma. Ipak, ima i onih koji tvrde da je jedan od razloga za mogući napad, o kojem se ne govori, težnja da se stekne kontrola nad golemim iračkim zalihama nafte. Irak ima druge po veličini zalihe nafte na svijetu. Prema procjenama, na iračke zalihe otpada 11 posto svjetske nafte. Neki analitičari vjeruju da Irak ima i velike neotkrivene zalihe, koje bi mogle veličinom odgovarati saudijskim zalihama. Iračka nafta je također vrlo kvalitetna i vrlo profitabilna. Mike Rodgers, direktor tvrtke za konzalting PFC Energy, kaže da američke i druge kompanije sa svih krajeva svijeta žele doći do svog udjela u eksploatiranju iračke nafte. "Kada god neka industrija ima više poslovnih prilika, to je za nju dobro. Naftne kompanije bi svakako imale koristi od mogućnosti da sudjeluju u eksploataciji nafte u Iraku," kaže Mike Rodgers. S druge strane, Robert Ebel, direktor programa za energetiku pri Središtu za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, nije siguran da bi otvaranje iračkih naftnih polja doista bilo posebno korisno za strane kompanije. Prema njegovim riječima, iračka proizvodnja nafte trenutno je na vrlo niskoj razini i trebat će dugo vremena da se poveća. "Danas iračka nafta zadovoljava tek oko tri posto svjetske potrošnje ove sirovine. Mislim da se do kraja ovog desetljeća stanje neće bitnije promijeniti, čak ni ukoliko rat u Iraku bude brzo završen bez većih oštećenja na naftnim poljima, te ukoliko naftne kompanije počnu investirati u proizvodnju," ističe on. Također je moguće, kaže gospodin Ebel, da bi poraženi Sadam Husein mogao zapaliti naftna polja, kao što je to učinio u Kuvajtu tijekom rata u Perzijskom zaljevu. U tom slučaju, obnavljanje proizvodnje nafte bilo bi još skuplje i trajalo bi još duže. Robert Ebel kaže da će iračka nafta postati vrlo važno pitanje ?dan nakon rata?. Međutim, kompanije koje žele ulagati u iračku naftu morat će biti vrlo oprezne. "Jesu li ta naftna polja pretrpjela oštećenja tijekom razdoblja sankcija, točnije, je li oprema zapuštena jer se u nju nije investiralo? Ukoliko rat bude potrajao duže, morat ćemo procijeniti moguće štete na naftnoj infrastrukturi ? točnije na bušotinama, cjevovodima i rafinerijama. O tome možemo početi razmišljati tek kada intervencija bude gotova," rekao je. S obzirom da bi rat protiv Iraka stajao milijarde dolara, čak i kada bi bio kratak, neki analitičari smatraju da mogući profiti od iračke nafte nisu vrijedni stupanja u rat. Naravno, ima i onih koji misle drugačije. Mike Rodgers iz tvrtke za konzalting PFC Energy kaže da ne bi trebalo posebno dugo da se proizvodnja iračke nafte poveća. Gospodin Rodgers također smatra da moderniziranje iračke naftne tehnologije ne bi bilo tako skupo. Prema njegovim riječima, kopnena eksploatacija nafte zahtijeva manje ulaganja od njene podmorske varijante. Upravo zbog toga tako mnogo kompanija izražava interes za iračka naftna polja. U Iraku ? kaže gospodin Rodgers ? svoje bi mjesto mogli naći i male naftne kompanije iz zapadnog Teksasa, baš kao i naftni divovi poput Exxon-Mobila. Zato bi i proizvodnja nafte mogla prilično porasti u relativno kratkom vremenu. Mike Rodgers također ističe da bi povećanje proizvodnje iračke nafte odmah utjecalo na cijene nafte na svjetskom tržištu. "Tih dodatnih 700 tisuća barela dnevno, koji će se proizvoditi kada rat završi, pretpostavljamo, ovoga proljeća, znatno će utjecati na smanjenje cijena nafte," kaže gospodin Rodgers. Postavlja se, međutim, pitanje ? koliko će utjecaja imati Sjedinjene Države i druge zemlje u poslijeratnom Iraku? Hoće li moći preuzeti naftna polja, ukoliko se Irak raspadne u ratu, ili ukoliko na vlast dođe vlada koja će se opirati kontroli iz inozemstva? James Akins, bivši američki veleposlanik u Saudijskoj Arabiji, koji je također služio u Iraku, kaže da će, zbog američke žeđi za naftom, Iraku biti teško oduprijeti se američkoj sili. "Nakon što Sadam bude svrgnut, sve će biti na raspolaganju naftnim kompanijama. Američke kompanije imat će dobru priliku da prodru na većinu najvažnijih iračkih naftnih polja," rekao je. James Woolsey, bivši direktor američke Središnje obavještajne agencije CIA-e, kaže da nitko ne može jamčiti da će u poslijeratnom Iraku biti nazočne bilo američke, bilo druge strane kompanije. "Mislim da će, ukoliko Francuzi i Rusi nastave otežavati oslobađanje Iraka, nova iračka vlada teško pristati na suradnju s njima i njihovim naftnim kompanijama. No, o tome hoće li iračka naftna polja razvijati sami Iračani, ili u suradnji s Britancima ili Nizozemcima, odlučivat će, na kraju krajeva, irački narod," kaže gospodin Woolsey. James Woolsey kaže da će nakon rata, Iraku trebati gotovo sav prihod od nafte za obnovu i razvoj. Novoj će vladi možda trebati godinu dana, pa i više, da se organizira i počne pregovarati o poslovnim ugovorima. A, kada se to dogodi, ističe gospodin Woolsey, Irak će morati poštivati postojeće ugovore s Rusijom, Kinom, Francuskom, Italijom i nekim drugim zemljama. Robert Ebel iz Središta za strateške i međunarodne studije kaže da bi bilo koji pokušaj američke vlade da prebaci postojeće koncesije u ruke američkih naftnih kompanija izazvao ogorčenje među saveznicima. "Takav bi potez tako naštetio našim vezama sa zemljama kao što su Britanija, Francuska i Rusija da jednostavno ne možemo krenuti u takav rizik," kaže naš sugovornik. U svakom slučaju, kaže gospodin Ebel, odluke o naftnim poljima donosit će nova iračka vlada. Na prošlotjednoj konferenciji u Londonu, članovi iračke oporbe odbacili su mogućnost američke vojne okupacije Iraka ili uspostavljanje prijelazne vlade, čije će članove izabrati Sjedinjene Države. Protivnici Sadama Huseina naglašavaju da ne žele izgubiti kontrolu nad naftom i nacionalnim suverenitetom. Ukoliko dođe do rata, rodit će se novi, radikalno drugačiji Irak, u kojem će nafta igrati važnu ulogu. Gospodarske sankcije zamijenit će naklonost ili barem tolerancija međunarodne zajednice. Naftne kompanije, kažu analitičari, moraju računati s ovim novim sklopom okolnosti i ulaziti u Irak polako, da bi izbjegle potencijalne sukobe ? kako međusobne, tako i one s novom vladom. Ukoliko uspiju, ova - danas potlačena - arapska zemlja ponovno će zauzeti svoje mjesto među velikim svjetskim proizvođačima nafte. (VOA)