LJUBLJANA/KLAGENFURT, 23. prosinca (Hina) - Nakladnička kuća "Mohorjeva družba" iz Klagenfurta izdala je monografiju o dr. Janku Brejcu, istaknutom slovenskom narodnom vođi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kojeg se po nekim
elementima uspoređuje sa Stjepanom Radićem, osobito glede razočarenja srpskom politikom između dva svjetska rata.
LJUBLJANA/KLAGENFURT, 23. prosinca (Hina) - Nakladnička kuća
"Mohorjeva družba" iz Klagenfurta izdala je monografiju o dr. Janku
Brejcu, istaknutom slovenskom narodnom vođi na prijelazu iz 19. u
20. stoljeće, kojeg se po nekim elementima uspoređuje sa Stjepanom
Radićem, osobito glede razočarenja srpskom politikom između dva
svjetska rata.#L#
Dr. Janko Brejc (1869-1934), čiji su život i djelovanje obilježili
raspad Austrougarske monarhije i stvaranje države SHS, bio je u
istoj Slovenskoj ljudskoj stranci s Antonom Korošcem.
Brejcova politička biografija varira od "panslavizma" zbog kojega
je u Austriji 1914. godine bio zatvoren i 1916. prisilno
mobiliziran, preko članstva u vijeću i delegaciji koja je krajem
1918. u Beogradu pregovarala o ujedinjenju, imenovanja za
predsjednika pokrajinske vlade u Ljubljani, pa do gorkog
razočarenja ustrojstvom nove države.
Brejc je Vidovdanski ustav iz 1921. godine nazvao trijumfom
velikosrpske hegemonije i negacijom "slovenske nacionalne
samobitnosti", a razočarenje je bilo naglašeno i nezanimanjem
Beograda za sudbinu Slovenaca koji su ostali u Austriji i Italiji.
"Der vergessene slowenische Premier: politische Biographie des Dr.
Janko Brejc" napisao je dr. Andrej Rahten, docent za noviju
povijest na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Riječ je zapravo o
njegovoj doktorskoj disertaciji obranjenoj prije dvije godine na
temelju arhivskih istraživanja u Beču, Zagrebu, Ljubljani i
Muenchenu. Rahtenovo posebno područje povijesnih istraživanja su
hrvatsko-slovenske veze, te federalistički koncepti preuređenja
Austrougarske monarhije, čime se bavio i za Slovensku akademiju
znanosti i umjetnosti, te slovensko ministarstvo vanjskih
poslova.
"Rahtenov rad napisan je svježinom neuobičajenom za slovenske
autore, a zahvaljujući uzburkanom životnom putu glavnog
protagonista puno je zapleta i dramatičnih obrata. Godine 1901.
izabran je u pokrajinski parlament, gdje sa Šuštaršičem i Krekom
vodi bitke protiv Tavčara, Hribara i drugih liberalaca. Nakon sloma
Austrougarske Slovenci nastavljaju svoju nacionalnu
emancipaciju. Pri tom dobro poznaju austrijski nacionalni
hegemonizam, ali ne znaju ništa o srpskom koji je u pobjedonosnom
usponu. U ono doba zapravo nije bilo slovenskog političara koji se
ne bi vatreno zalagao za povezivanje sa Srbima. Uz izuzetak
Šušteršiča, no svi su bili gluhi na upozorenja... Za Brejca je
donošenje Vidovdanskog ustava bila praktično pobjeda velikosrpske
hegemonije i nametanje centralizma kao temelja. Za Slovensku
ljudsku stranku to je bila negacija naše narodne samobitnosti, pa
je otpočela borba sa njenim protivnicima. Knjiga opisuje još neke
živopisne političke događaje, komunističke provokacije, Pašićeve
bravure i nadmudrivanja. Iz Brejčeva opisa srpskog režima
proizlazi da je raspad zajedničke južnoslavenske države bio
zapravo uvjetovan samim njezinim stvaranjem i to zbog srpskog
centralizma. Djelo je dragocjen doprinos slovenskoj
historiografiji. Ono dokazuje da su Slovenci imali niz vrlo
sposobnih političara još u vrijeme Austrougarske i da su oni još
uvijek dio namjernog povijesnog zaborava što ga je orkestrirao
komunistički režim", ocjena je knjige koju u recenziji u tjednom
literarnom prilogu "Dela" daje kritičar Tone Perčič.
(Hina) fl sd