FRANCUSKA, NOVO SOCIJALNO ZAKONODAVSTVO

Piše: Frano Cetinić PARIZ, 22. prosinca (Hina) - Reformom zakona o tridesetpetosatnom radnom tjednu, posljednjom koju je parlament usvojio pred raspust uoči božićnih i novogodišnjih blagdana - francuska je Vlada za ovih šest mjeseci zakonski uglazbila najveći dio izbornih obećanja predsjednika Jacquesa Chiraca. #L# Kruna socijalne politike bivše socijalističke vlade Lionela Jospina, zvana "Aubryev zakon" - po Martine Aubry, tadašnjoj ministrici rada i socijalne politike - skinuta je bez veće parlamentarne rasprave, ali i bez najavljene mobilizacije sindikata ili samih zaposlenih. "Sretan Božić poslodavcima" ili "Rekvijem za Aubryjev zakon"- neki su od naslova u lijevom tisku koji nemoćno promatra razmontiranje jedne zakonske regulative koja nikada nije naišla na širu podršku "svijeta rada". Prema raširenom mišljenju, "zakon o smanjenju radnog vremena" izazvao je još na svojim počecima, 1997. godine - ozbiljne rezerve, a mnogi su prvaci ljevice u njemu vidjeli i jedno od objašnjenja za svoj izborni poraz ove godine. Osim činjenice da je išao na ruku ponajviše zaposlenima u javnom sektoru, da nikada nije mogao biti primijenjen u malim i srednjim poduzećima, da je "zaposlenu Francusku" podijelio u više kategorija i slično, Aubryev je zakon bio praćen i odlukom o zamrzavanju rasta plaća, što je za posljedicu imalo pad kupovne moći u prosjeku od 2,2 posto godišnje, što su posebno teško osjetili oni s niskim i najnižim primanjima. Reforma ovog zakonodavstva, novi Fillonov zakon - nazvan po sadašnjem resornom ministru Francois Fillonu - ne ide na izravno poništavanje prethodnog, jer se teško vratiti na stanje iz prije 1997. - već nizom posebnih mjera želi isprazniti njegov sadržaj i ukloniti pretjeranosti. Chiracovo izborno obećanje o "elastičnijoj primjeni zakona o smanjenju radnog vremena" izrazilo se tako kroz novu definiciju radnog vremena, umjesto 35 sati tjedno, u novom se zakonu govori o 1600 sati godišnje, zatim kroz povećanje broja dozvoljenih i plaćenih prekovremenih sati, s 130 na 180, pa sve do povećanja najnižih zajamčenih plaća (takozvani SMIC) i, kao kompenzacija za ovu potonju mjeru, kroz proširenje olakšica na sva poduzeća koja zapošljavaju nisko plaćenu radnu snagu, to jest sve one čiji dohodak ne prelazi 1,7 puta SMIC. Socijalistička ljevica je, više obredno nego načelno, osula paljbu po novom zakonu, govoreći kako "stvara nove nejednakosti" ili "priprema crne dane svijetu rada", iako i sama ne zna - u očekivanju predstojećeg kongresa, na proljeće iduće godine - kako bi se odredila prema ovom "zatrovanom poklonu". "Ljevica nam je bila obećala povijesnu bitku oko 35 sati, no bitka nije dugo trajala", ironizira ministar Fillon. Ispitivanje javnosti pak pokazuju da 51 posto ispitanika podržava "duboku promjenu" socijalističkog zakona o smanjenju radnog vremena, pa čak i veliki dio (41 posto) onih koji uživaju tu povlasticu - njih 8,6 milijuna, što predstavlja 53 posto zaposlenih u privatnom sektoru. Za sada, jedine ozbiljnije kritike novom, "radoholičnijem", zakonskom projektu, dolaze iz kruga stručnjaka koji ukazuju da je "višak slobodnog vremena" manji problem od nekih drugih, trajnijih boljki francuskog gospodarstva. Na osnovu podataka OECD, oni naglašavaju kako je u Francuskoj, od 1980. do 2000. udio plaća u dodatnoj vrijednosti smanjen sa 68 na 54 posto, što predstavlja "povijesno nazadovanje", i da je proizvodnost francuskog radnika veća od američke, gotovo ista kao i proizvodnost japanskog radnika, ali da se za proizvodnju iste količine roba - jedinica uloženog kapitala u slučaju američkog radnika iznosi 100 - u Japanu ulaže 77 a u Francuskoj 132. Nije dakle problem u intenziviranju rada, što se hoće postići novim Fillonovim zakonom, već u boljem korištenju kapitala. S 52,6 milijardi dolara stranih investicija godišnje, Francuska je na drugom mjestu europske ljestvice, odmah iza Velike Britanije, ali premijer Jean-Pierre Raffarin je u petak izrazio zabrinutost zbog stanja francuskog gospodarstva, i u aluziji na radni tjedan od 35 sati istaknuo kako je "ekonomsko nazadovanje naše zemlje stvarno u zadnjih nekoliko godina". Udruženja poslodavaca (MEDEF) pak ukazuje u svojim analizama na "atipizme" francuske privrede, na uvjete i troškove rada, "zapanjujuću činjenicu da se u Parizu tri puta dulje koristi odmor nego u New Yorku", i na "solidarni porez na bogatstvo". (Hina) fc sd