AU 17. XII. DS: EUROPSKA OBRAMBENA ARHITEKTURA

AUSTRIJA DER STANDARD 17. XII. 2002. Stvari postaju ozbiljne "Izjava glavnog tajnika NATO-a Georgea Robertsona, koji je govorio o prekretnici u strateškom partnerstvu zapadnog saveza i Europske unije, više umanjuje nego što preuveličava značenje aktualnih zbivanja: sporazum potpisan u ponedjeljak u Bruxellesu označio je u prvom redu početak nove faze u raspravi o samostalnoj europskoj sigurnosnoj politici. Naime, navedeni sporazum omogućuje Europskoj uniji korištenje NATO-vih logističkih i kapaciteta za planiranje u budućim vojnim operacijama. Time bi trebala biti izbjegnuta udvostručavanja i preklapanja. To se ponajprije odnosi na planirane interventne postrojbe spomenute dvije organizacije: s jedne strane riječ je o Europskoj postrojbi za brze intervencije, koja broji 60 tisuća vojnika a trebala bi već od sredine sljedeće godine biti spremna za djelovanje u roku od 60 dana i u operacijama uspostave i osiguranja mira na velikim područjima u trajanju od najmanje godinu dana. S druge je strane Nato Response Force, postrojba utemeljena na praškom summitu na inzistiranje SAD, koja bi trebala obuhvatiti oko 21 tisuću vojnika i trebala bi biti na raspolaganju najkasnije od 2006. g. - u prvom redu za antiterorističke operacije. Što se tiče Europljana, netom zapečaćena suradnja stvara pretpostavku za razvoj njihove zasebne obrambene strukture a time i utjecajnije uloge na svjetskoj političkoj pozornici. Doduše, temeljni uvjet za ostvarivanje tih ciljeva nije se promijenio: riječ je o daleko većim ulaganjima ponajprije u transportne i izvidničke kapacitete (satelite) od dosadašnjih. Tko plaća, taj nabavlja. Time je isteklo vrijeme izgovora i izlika. To inače vrijedi i za austrijsku neutralnost. Naime, uvede li Europska unija obvezu međusobne pomoći - što se sve jasnije nazire - bit će jako teško izbjeći je argumentom da 'temeljna neutralnost' brani Austriji članstvo u vojnom savezu", upozorava Josef Kirchengast.