IT-YU-izbori, krize-Politika it - 9.XII. il piccolo- srbija ITALIJAIL PICCOLO9. XII. 2002.Svi sastojci za autoritarni zaokret"Mlada i još krhka 'igračka' se razbila. Demokracija u Srbiji je u praznom hodu i po treći put zemlja ostaje
bez novog državnog poglavara jer birači jednostavno nisu izašli glasovati. Šamar Vojislavu Koštunicu koji će sada međunarodnoj zajednici, koja je sve u razdoblju poslije Miloševića uložila na njega, morati objasniti zašto 'sustav' ne funkcionira. Neizravna sramota za pragmatičnog premijera Zorana Đinđića koji će se sada morati suočiti s bijesom saveznog čelnika koji će početi razbijati istrošenu izvršnu vlast u lošem stanju. Sve u svemu, autodestruktivna filozofija koja Beograd vodi na rub anarhije, uz na vrhu Srbije, predsjednika Milana Milutinovića, koji će svoj mandat zaključiti 5. siječnja kada će ga sačekati haaški suci koji mu žele suditi za ratne zločine.Ne-glasovanjem Srbi u lice Europe viču da više ne vjeruju političkoj klasi, korumpiranoj u mnogim svojim dijelovima, nesposobnoj zemlju izvesti iz katastrofalne gospodarske krize. Nakon što je pao Milošević, Koštunica i drugovi nisu uspjeli izvući
ITALIJA
IL PICCOLO
9. XII. 2002.
Svi sastojci za autoritarni zaokret
"Mlada i još krhka 'igračka' se razbila. Demokracija u Srbiji je u
praznom hodu i po treći put zemlja ostaje bez novog državnog
poglavara jer birači jednostavno nisu izašli glasovati. Šamar
Vojislavu Koštunicu koji će sada međunarodnoj zajednici, koja je
sve u razdoblju poslije Miloševića uložila na njega, morati
objasniti zašto 'sustav' ne funkcionira. Neizravna sramota za
pragmatičnog premijera Zorana Đinđića koji će se sada morati
suočiti s bijesom saveznog čelnika koji će početi razbijati
istrošenu izvršnu vlast u lošem stanju. Sve u svemu,
autodestruktivna filozofija koja Beograd vodi na rub anarhije, uz
na vrhu Srbije, predsjednika Milana Milutinovića, koji će svoj
mandat zaključiti 5. siječnja kada će ga sačekati haaški suci koji
mu žele suditi za ratne zločine.
Ne-glasovanjem Srbi u lice Europe viču da više ne vjeruju
političkoj klasi, korumpiranoj u mnogim svojim dijelovima,
nesposobnoj zemlju izvesti iz katastrofalne gospodarske krize.
Nakon što je pao Milošević, Koštunica i drugovi nisu uspjeli izvući
Srbiju iz škripca u kojega ju je natjerao rat. Rizik je da pobijedi
neka vrsta 'institucionalizirane anarhije' koja će zemlju odvesti
na prag neke nove diktature. Nacionalističke sirene, zapravo , ne
šute. Tribun Vojislav Šešelj već je ponovno sastavio ljepilom
populizma komade nekadašnje Miloševićeve socijalističke partije,
dobivši sljedbenike među seljaštvom i na proleterskoj periferiji.
Vojska čeka, sanjajući vrijeme u kojemu su zvjezdice značile veliki
društveni prestiž. Sve u svemu, postoje svi sastojci za autoritarni
zaokret.
Srbija želi novo Kosovo Polje, želi čuti da u njenoj društvenoj srži
treperi DNK uzvrata nakon tko zna kojeg po redu poraza u povijesti.
Koštunica i Đinđić više nisu dovoljni. Možda je Srbiji za
funkcioniranje potreban neki moćnik. Bio jednom Milošević...",
piše Mauro Manzin.