ZAGREB/WASHINGTON, 6. prosinca (Hina) - DNK čovjeka i miša vrlo je slična, a usporedbom ljudskih i mišjih gena znanstvenici namjeravaju ostvariti velike pomake u proučavanju ljudskoga genoma, piše časopis "Nature".
ZAGREB/WASHINGTON, 6. prosinca (Hina) - DNK čovjeka i miša vrlo je
slična, a usporedbom ljudskih i mišjih gena znanstvenici
namjeravaju ostvariti velike pomake u proučavanju ljudskoga
genoma, piše časopis "Nature". #L#
Objavljivanje prvoga potpunog nacrta mišjega genoma genetičari su
usporedili s otkrivanjem "kamena iz Rosette" koji je poslužio za
dešifriranje egipatskih hijeroglifa.
Budući da je sad potvrđeno da 99 posto čovjekove DNK odgovara
mišjoj, genetičari mogu ispitivati djelovanje ljudskih gena
obavljanjem pokusa na miševima.
Studija koja uspoređuje DNK miša i čovjeka, objavljena u časopisu
"Nature", nudi mnogo novih putova u biologiji i proučavanju
bolesti.
Jedan od problema kojima će se biolozi baviti sljedećih nekoliko
godina sigurno je i djelovanje tajnovitih "nekodirajućih" dijelova
DNK, koji nisu geni, ali su vjerojatno imali veliku ulogu jer su i
nakon svih evolucijskih promjena ostali isti i kod čovjeka i kod
miša iako se naša grana odvojila od mišje prije oko 75 milijuna
godina.
Stylianos Antonarakis s Medicinskoga fakulteta ženevskoga
sveučilišta vodio je ekipu znanstvenika koja je otkrila te
"očuvane" dijelove DNK usporedbom mišje DNK s kromosomom br. 21 u
čovjeka.
Ta je ekipa otkrila 3491 dio DNK, ali je samo 1229 dijelova
odgovaralo poznatim genima s kromosoma 21, dok ostali ostaju
obavijeni velom tajne. "Svi su ti dijelovi međusobno različiti, pa
sigurno djeluju posve samostalno, ali je njihova funkcija
nepoznata", tvrdi Antonarakis.
On pretpostavlja da bi ti nepoznati dijelovi mogli upravljati
aktiviranjem susjednih ili međusobno udaljenih gena, vjerojatno
kao bitni "prekidači" i "regulatori" koji upravljaju genima u
stvaranju cijelih organizama ili bi mogli imati neke strukturne
uloge u kromosomu.
Bez obzira na to koja je njihova prava funkcija, čini se da bez tih
dijelova DNK ne mogu ni miš ni čovjek, oni se nalaze na svim
kromosomima čovjeka, a njihova je važnost otkrivena tek usporedbom
genoma miša i čovjeka.
Usporedbom su otkrivene i velike genetičke razlike. Miševi imaju
oko 300 gena koje čovjek nema, a slično je i u obrnutom smjeru.
Najveće su razlike povezane sa spolom, osjetom njuha, imunološkim
sustavom i izlučivanjem štetnih tvari.
"Svi ti različiti geni pomažu životinji da se prilagodi novoj
okolini te da preživi zarazu i ugrožavanje organizma, jer se u
evoluciji sve događa prema načelu sukoba o kojima ovisi život ili
smrt, bez obzira na to je li riječ o sukobu s drugim vrstama ili s
pripadnicima vlastite vrste tijekom parenja", kaže Chris Ponting,
voditelj znanstvene ekipe s Odjela za funkcionalnu genetiku
Medicinskoga istraživačkoga centra u Oxfordu.
Zato miševi imaju više gena za osjet mirisa, pronalaženje hrane,
partnera za parenje i otkrivanje neprijatelja, a imaju i više gena
odgovornih za razmnožavanje te 84 gena koji upravljaju radom jetre,
dok ih je u čovjekovu genomu samo 63. Razlog vjerojatno leži u
činjenici da miševi žive u prljavijim uvjetima, smatra Peer Bork,
čija je ekipa, iz Europskog laboratorija za molekularnu biologiju u
Heidelbergu, otkrila razliku u genima jetre.
Miševi imaju 14 posto DNK manje od ljudi, odnosno 2,5 milijardi
parova nukleotidnih baza, dok ih čovjek ima 2,9 milijardi. Oko 80
posto gena miševa ima svoje odgovarajuće gene i kod čovjeka.
Mogućnost usporedbe DNK čovjeka s nekim drugim genomom glavni je
pomak u genetici u posljednje vrijeme. Biolozi sada usporedbom mogu
sustavno otkrivati one gene koji imaju najvažnije uloge ili su
povezani s nekim bolestima.
Znanstvenici se već koriste mišjim genomom, koji je besplatno
dostupan i na internetu, u potrazi za genima povezanim s bolestima
poput Downova sindroma, dijabetesa i shizofrenije.
Mišji modeli ljudskih bolesti znanstvenicima omogućuju ubrzavanje
istraživanja i manipulaciju mišjim genima koji nisu proučavani u
ljudima.
(Hina) rug dgk