FRANC-LE MONDE OD 3.12.02. VEĆE OVLASTI EU POVJERENSTVA

FRANCUSKA LE MONDE 3.XII.2002. Povjerenstvo se bori za veće ovlasti u budućoj Europi "Ovog tjedna započinje bitka za ovlasti u Europi. Predsjednik Romano Prodi i dva izaslanika Povjerenstva u Konventu o budućnosti Europe, Michel Barnier i Antonio Vitorino pripremili su prijedlog institucijske reforme koji u četvrtak 5.XII. trebaju odobriti dvadesetorica povjerenika. Ujedno će g. Prodi svoj prijedlog predstaviti u Europskom parlamentu, a onda i u Konventu. Tog će dana francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin prvi put sudjelovati u radu Konventa kao izaslanik francuske vlade, umjesto socijalista Pierrea Moscovicija koji je bio imenovan u doba kohabitacije. Valery Giscard d'Estaing nastupit će u Narodnoj skupštini u utorak 3.XII. I premijer Jean- Pierre Raffarin govorit će o Europi i to 6.XII. u Orleansu. Prijedlozi Povjerenstva jesu sljedeći: Europi ne treba predsjednik Najvažniji prijedlog Povjerenstva nije potpun. Ono ne želi predsjednika Europske unije koji bi trebao utjeloviti Europu, kao što su predlagali Jacques Chirac, Tony Blair i Jose Maria Aznar. Naprotiv, u tekstu se predlaže da se 'zadrži polugodišnja smjena u predsjedanju Europskim vijećem Ššefovi država i vladaĆ', dok predsjednk Konventa Valery Giscard d'Estaing misli da taj prijedlog nije moguće provesti u Europi s 25 članova. U svezi s drugim ministarskim vijećima (financije, poljodjelstvo, itd.), Povjerenstvo čini mali korak naprijed predloživši da ministri izaberu jednog između sebe na razdoblje od jedne godine kako bi se 'osigurao veći kontinuitet u radu'. Neki dužnosnici Povjerenstva misle da je to razdoblje prekratko da bi Vijeće bilo djelotvorno i zalažu se za dulje razdoblje od dvije i pol godine. Povjerenstvo traži da se osnuje vijeće Ecofin za područje eura koje će okupljati samo ministre financija s područja eura koji će biti u manjini u Europi s 25 članova, a moći će sami odlučivati o stvarima koje ih se tiču. Ukidanje jednoglasnog donošenja odluka Da bi se onemogućilo paraliziranje Vijeća, Povjerenstvo predlaže da se ukine pravilo jednoglasnog odlučivanja. Da bi se neka odluka prihvatila, treba ju odobriti većina država koje čine više od pedeset posto europskog puka. Da bi se 'olakšalo ukidanje jednoglasnog donošenja odluka' na jako osjetljivim područjima kao što su porezi i pravna i kaznena suradnja, Povjerenstvo predlaže da se uvede pojačana većina (tri četvrtine država koje zastupaju dvije trećine puka u Uniji). Europski ministar za vanjske poslove, tzv. tajnik Unije Najveća je novost uvođenje 'tajnika Unije', neke vrste ministra za vanjske poslove Europe koji će 'zastupati Uniju pred trećim državama, provoditi vanjsku politiku i biti odgovoran za provedbu zajedničkih odluka'. Još nisu sazrjeli uvjeti da tu dužnost odmah obnaša Povjerenstvo, budući da se države još ne žele odreći ovlasti na tom području. Zato g. Prodi predlaže mješovito rješenje koje će se moći mijenjati. 'Tajnik Unije' bit će dopredsjednik Povjerenstva, ali će vanjsku politiku Unije provoditi 'prema odlukama i ovlastima vijeća ili skupine država članica koje su osobito zainteresirane za neko pitanje'. 'Uz zajedničku suglasnost imenovat će ga Vijeće i predsjednik Povjerenstva (...) koji će ga moći smijeniti'. Nakon 'prijelaznog razdoblja' vijeće će ga moći ovlastiti da 'samostalno iskoristi pravo Povjerenstva na iznošenje inicijativa u svezi s vanjskom politikom' i tako ograničiti prava država članica, što će otvoriti put za veće usklađivanje vanjskih politika. Predsjednika Povjerenstva birat će Parlament, a odgovorat će vijeću i Parlamentu G. Prodi ne želi predsjednika Europe - premda to nije napisao - jer bi se njegove ovlasti preklapale s ovlastima predsjednika Povjerenstva čije ovlasti g. Prodi želi povećati. Potonjeg bi birao Europski parlament, a njegovo bi imenovanje zatim potvrdili šefovi država i vlada, što je obratno od sadašnje procedure. 'Tako bi Povjerenstvo, s većom dvostrukom legitimnošću, trebalo ujedno odgovarati i Europskom parlamentu i Europskom vijeću, od kojih svaki ima pravo da ocjenjuje rad Povjerenstva'. Danas takvu ovlast ima samo Parlament. Takvim bi izborom Povjerenstvo bilo manje ovisno o Parlamentu, a uloge u Europi bile bi jasnije: Povjerenstvo provodi, a Vijeće i Parlament donose zakone. Veće ovlasti Povjerenstva Povjerenstvo želi povećati svoje ovlasti. Ono želi nadzirati europski dnevni red i, na zakonodavnom polju, traži da se proširi njegov monopol na predlaganje, pa i za policijska i pravosudna pitanja. To zapravo znači da države članice, da bi izglasovale zakon protiv njegova prijedloga, moraju biti jednoglasne. Što se tiče gospodarstva, Povjerenstvo želi imati pravo predlaganja glavnih smjernica gospodarske politike (GOPE) kojima se utvrđuje proračunska i strukturna politika koju trebaju provoditi države članice. Ako se ne slažu s njegovim mišljenjem, države članice moraju biti jednoglasne. Tako će države članice biti prisiljene da pod okriljem Povjerenstva usklađuju svoje gospodarske politike, što trenutno nije slučaj. Ono uz to traži da u međunarodnim ustanovama zastupa područje eura. Povjerenstvo se neće reformirati Tekst g. Prodija predviđa da će sljedeće Povjerenstvo imati dvadeset pet članova, jednog za svaku zemlju, kako bi 'moglo povesti računa o različitim brigama i o predodžbama pojedinih zemalja u času kada Unija prima prilično velik broj novih kandidata'. Premda želi preustrojiti Povjerenstvo, g. Prodi razmišlja o 'smanjenju njegovih članova sukladno uvjetima iz sporazuma iz Nice', samo u stanovitim okolnostima, napose kada 'Povjerenstvo potvrdi svoju ulogu u obnašanju dužnosti vlade'. Jačanje Parlamenta Parlament bi morao imati iste ovlasti kao Povjerenstvo i odobravati sve europske zakone, pa i zakone s područja pravosuđa i policije. On bi birao predsjednika Povjerenstva. Ne predviđa se pravo na njegovo raspuštanje. Ne predviđaju se promjene u zastupljenosti država u Parlamentu, premda Njemačka ima prevelik broj zastupnika", iz Bruxellesa izvješćuje Arnaud Leparmentier.