NJ 28.XI.-SZ-SHARON I NETANJAHU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 28. XI. 2002. Stara pjesma "Izrael očekuje današnje interne stranačke predizbore Likuda s više napetosti nego rezultat parlamentarnih izbora u siječnju: hoće li nacionalno-konzervativnu stranku i dalje voditi predsjednik vlade Ariel Sharon ili njegov suparnik, privremeni ministar vanjskih poslova Benjamin Netanjahu? U svim ispitivanjima mišljenja Sharon je ispred Netanjahua za 20 točaka. Novi će predsjednik vlade dakle biti stari, jer Likudu se na izborima 28. siječnja predviđa golem porast mandata. Budući da najjačom frakcijom u Knessetu upravlja šef vlade, Sharonova će se želja za drugim mandatom ispuniti. Iz pukog očaja zbog toga što će biti podređen starom Sharonu, mladi 'Bibi' Netanjahu vodi perfidnu izbornu borbu kako bi 300 tisuća članova Likuda pridobio za sebe: broji mrtve. Širom zemlje na autobusnim postajama vise plakati na kojima Netanjahu obećava sigurnost ako postane premijer. Pri tomu ukazuje da su za njegova mandata od 1996- 1999. obavljena 'samo' četiri palestinska napada. No iako je broj palestinskih samoubilačkih napada i terorističkih napada poprimio neslućene razmjere a Sharon svoje izborno obećanje 'mira' i 'sigurnosti' do danas nije ispunio, 74-godišnji šef vlade ima stalno veliku popularnost. Sharon za očuvanje vlasti koristi difuzno raspoloženje u izraelskom stanovništvu. S jedne strane većina zagovara stvaranje palestinske države i evakuaciju židovskih naselja i nada se svršetku intifade. S druge je strane Sharonov prethodnik Ehud Barak upravo to pokušao i kao odgovor na svoju ponudu stvaranja palestinske države na cijelom okupiranom području, dobio najsrednjevjekovniji odgovor od svih: teror i nasilje. Stoga ni novi predsjednik Radničke stranke Amram Mitzna koji bi kao premijer i uz terorističke napade obnovio pregovore s palestinskim predsjednikom Jaserom Arafatom, nema nikakvih izgleda na izborima krajem siječnja. Nakon Arafatova odbijanja Barakovog prijedloga u Camp Davidu, mnogi se Izraelci osjećaju prevarenima os strane Palestinaca i zagovaraju vojne osvetničke udare i fizičko razdvajanje, zbog čega se sada postavlja ograda. Ni mnogi lijevi više ne govore o miru. U sjeni tog konfuznog, resentimanima nabijenog raspoloženja, Sharom se snalazi: doduše, za razliku od Netanjahua, izjašnjava se za stvaranje palestinske države, ali samo 'načelno', uz 'ograničenja' i pod pretpostavkom da Palestinci najprije obustave teror. Tako Sharon svakom teroristu Hamasa prepušta blokadu možebitnih pregovora. Sve dok traje teror, Sharon u ime većine izraelskoga naroda smije provoditi protunasilje. Svojim na posljetku beznačajnim 'da' za državu Palestinu ne ugrožava odnose s SAD-om - za razliku od Netanjahua koji je grubo rekao 'ne'. No Likudovi birači znaju koliko je SAD važan za opstanak Izraela i odani su Sharonu", piše Thorsten Schmitz.