NJ 27. XI. TAZ: MOGU LI U HAAG ANNAN, JANVIER I ALBRIGHT?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 27. XI. 2002. Ubilački planovi bili su poznati "'Nadam se da će istina o Srebrenici napokon izaći na vidjelo', izjavio je prije nekoliko dana jedan od bivših časnika Dutchbat-a, koji trenutno svjedoče pred istražnim odborom nizozemskog parlamenta. Od 11. studenog do zaključno sutrašnjeg dana to tijelo saslušat će desetke osoba vezanih za slučaj Srebrenice: vojnike, državne službenike, diplomate i političare. Središnje pitanje glasi: zašto nizozemska bojna u sastavu UN Dutchbat nije uspjela spriječiti srpsko zauzimanje muslimanske enklave u istočnoj Bosni i potonje ubijanje tisuća muškaraca? Odbor se usredotočuje na pitanja koja igraju važnu ulogu u političkoj i moralnoj raspravi, pokrenutoj u Nizozemskoj: zašto je vlada g. 1994. poslala Dutchbat u Srebrenicu opremljen samo lakim naoružanjem? Nisu li nizozemski vojnici mogli učiniti više kada je riječ o zaštiti muslimanskog stanovništva? Zar Den Haag nije mogao predvidjeti da NATO ne će pružiti zračnu potporu? Je li nizozemsko vojno vodstvo nakon pada enklave pokušavalo sustavno pomesti pod tepih činjenice koje su mogle naštetiti ugledu postrojbe? Nada časnika Dutchbata vjerojatno će biti iznevjerena - ni ovaj put na vidjelo neće izaći puna istina - makar samo zato što istražni odbor može pod prisegom ispitivati isključivo nizozemske svjedoke. Ne očekuje se da će se u Den Haagu pojaviti i ključne međunarodne figure poput Kofija Annana, koji je 1995. g. obavljao dužnost pomoćnika glavnog tajnika UN za 'mirovne operacije', te francuskog generala Bernarda Janviera ili tadašnje američke veleposlanice pri UN i kasnije američke ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright. Odbor nizozemskog parlamenta neće moći raščistiti pitanje zašto tadašnji vrhovni zapovjednik postrojbi UN na području bivše Jugoslavije Bernard Janvier nije htio NATO-u proslijediti molbu zapovjednika Dutchbat-a Thoma Karremansa za zračnom potporom. To vrijedi i za još jedno ključno pitanje: što su zapadne obavještajne službe znale o pripremama bosanskih Srba za napad i zašto spoznaje obavještajnih službi nisu rezultirale odgovarajućim političkim i vojnim mjerama? O posljednjem navedenom kompleksu pitanja Nizozemski institut za ratnu dokumentaciju (Niod) objavio je u travnju ove godine u okviru opsežnog istražnog izvješća pod naslovom 'Srebrenica, a 'safe' area' specijaliziranu studiju od 500 stranica. Nizozemska vlada zatražila je izvješće o Srebrenici koje je u travnju ove godine rezultiralo njezinim padom. Usprkos višegodišnjim istraživanjima odgovor na pitanje jesu li zapadne obavještajne službe unaprijed znale za planove o osvajanju Srebrenice ostaje krajnje nezadovoljavajuć. U Niod-ovu izvješću postoji puno naznaka da su obavještajna službe zaista znale da se priprema napad (...) Usprkos tome, konačni zaključak izvješća glasi: 'Budući da je evidentno da nitko od sudionika nije unaprijed znao za pripreme za napad, primjerena je reakcija unaprijed bila isključena'. Zbog navedenog poopćenja Niod se mora suočiti s pitanjem je li bezuvjetno izbjegavanje proturječja u odnosu na izvješće UN-a, koje je Kofi Annan predstavio 1999. g. bilo sastavni dio zahtjeva za podnošenjem izvješća. Naime, u tom je izvješću istaknuto sljedeće: 'Da su Ujedinjeni narodi unaprijed raspolagali obavještajnim informacijama koje bi očitovale strahovite ciljeve bosanskih Srba, srebrenička tragedija možda je mogla biti spriječena'. Specijalizirana studija Nioda o ulozi obavještajnih službi, koja bi uskoro trebala biti objavljena i na engleskom jeziku, dosada je požnjela samo pohvale - zbog iscrpno dokumentirane dvostruke igre Amerikanaca 1993. i 1994. g. u ratu u Bosni: riječ je tajnoj vojnoj pomoći bosanskim Muslimanima i istodobnoj provedbi UN-ova embarga na dostavu oružja. Kritika na račun dijela Niod-ova izvješća, posvećenog ulozi obavještajnih službi, prvi je puta izrečena u okviru priloga koji je 1. studenog emitirala nizozemska radijska postaja VPRO. Kritiku je, između ostalog, uputio njemački stručnjak za obavještajne službe Erich Schmidt-Eenboom. Po tumačenju Niod-a, naznake o srpskim osvajačkim namjerama neprekidno su podcjenjivane, nisu pravodobno prevođene, nisu prosljeđivane i pogrešno su analizirane ili je analiza u potpunosti izostajala. Za pripreme za napad nije se pak moglo znati prije srpnja 1995. g. budući da su bosanski Srbi odlučili osvojiti cijelu enklavu tek nakon što je već zauzet njezin južni bok, ističe Niod. 'Obavještajne službe nije moguće optuživati da ne znaju što neprijatelj želi ako to još ne zna ni sam neprijatelj', izjavio je u spomenutoj radijskoj emisiji autor Niod-ova izvješća Cees Wiebes. Takvo tumačenje zapovijedi bosanskih Srba od 9. srpnja o početku operacije prikriva činjenicu da je u zapovijedi od 2. srpnja o osvajanju južnog boka kao konačan cilj izričito navedena 'eliminacija' čitave enklave. (...) Izvješća TAZ-ova dopisnika Andreasa Zumacha od jeseni 1995. proturječe zaključcima Niod-ova autora Wiebesa. Zumach je izvješćivao (primjerice u TAZ-u od 12. listopada 1995. g.) o protokolima o prisluškivanju razgovora između srpskog generala Mladića i beogradskog vodstva o predstojećem napadu na Srebrenicu. Zapadne obavještajne službe navodno su prisluškivale te razgovore od 17. lipnja 1995. g. Autori Niod-ove studije pokušavaju odbaciti Zumachove spoznaje uz pomoć izjava - uglavnom anonimnih - dužnosnika obavještajnih službi. U tom se kontekstu čak dokazano pogrešno citiraju dijelovi Zumachova izvješća kako bi se ono prikazalo nevjerodostojnim: Niod-ov istražitelj Wiebes podmeće Zumachu da je protokole o prisluškivanju dobio od tadašnjeg bosanskog ministra vanjskih poslova Šaćirbeja a ne od - kao što je ustvrdio sam Zumach - od dužnosnika američke obavještajne službe. U razgovoru za VPRO Wiebes bio prisiljen priznati da ne raspolaže nikakvim dokazima za svoje tvrdnje", ističe na kraju priloga Huub Jaspers, urednik na nizozemskoj radijskoj postaji VPRO. List objavljuje i Jaspersov interview s njemačkim stručnjakom na Istraživačkom institutu za mirovnu politiku Weilheim Erichom Schmidtom-Eenboomom. Tema interviewa, objavljenog pod citatom "Informacije su zatajene", uloga je zapadnih obavještajnih službi u padu Srebrenice. - Gospodine Schmidt-Eenboom, jesu li zapadne obavještajne službe zakazale u slučaju zaštićene zone UN Srebrenice? = Postoje tri mogućnosti. Prvo, u slučaju Srebrenice postojali su znatni obavještajni deficiti. Drugo, obavještajne službe radile su dramatične greške u informativnom managementu. Treće: neke članice NATO-a svjesno su prešutjele spoznaje obavještajnih službi o predstojećem napadu kako bi - s obzirom na skore mirovne pregovore (daytonski proces) - izvukle političku korist iz uloge žrtve. Treću mogućnost ni u kom slučaju ne smatram isključenom. - U izvješću Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju (Niod) o Srebrenici istaknuto je da bi samo razmatranje treće mogućnost predstavljalo čisti cinizam. = To jest cinično ali nije li čitava povijest CIA-e zapravo povijest cinizma? - Autori Niod-ove studije zaključuju da (zapadne) obavještajne službe nisu unaprijed raspolagale dovoljnim naznakama o predstojećem napadu na Srebrenicu te da je zato primjerena reakcija na taj napad od samog početka bila isključena. = Postoje jasne naznake i dokazi da se unaprijed znalo što će se dogoditi. Postoje i naznake da te poznate činjenice u okviru obavještajnog managementa nisu proslijeđene svim stranama kojih su se ticale. Pri vrednovanju važnosti različitih - i dijelom proturječnih izvora - autori Niod-ove studije previše se oslanjaju na američke svjedoke. Valja ispitati nisu li u prvom redu posrijedi zaštitne tvrdnje koje bi trebale otkloniti sumnju da su SAD 1995. g. svjesno ostavile na cjedilu nizozemske postrojbe i Ujedinjene narode. - Niod-ova je studija rezultat istrage koju je naložila nizozemska vlada. Je li moguća pretpostavka da američki dužnosnici nisu govorili istinu? = Upravo u spomenutom slučaju postoji mogućnost da Amerikanci nisu govorili istinu. Zamislite kakvo bi to opterećenje bilo za odnose između Nizozemske i NATO-ve vodeće sile da su dužnosnici američkih obavještajnih službi kazali Niodu sljedeće: znali smo tada za osvajačke planove bosanskih Srba ali nismo proslijedili te informacije. - Već 1995. g. novinari - uključujući i Andreasa Zumacha - izvješćivali su da su zapadne obavještajne službe znale da će do napada doći. TAZ-ov dopisnik izvješćivao je tada o prisluškivanim razgovorima generala bosanskih Srba Mladića i Beograda u razdbolju od 17. lipnja 1995. g. o planiranom napadu. Znate li je li njemačka obavještajna služba imala te protokole o prisluškivanju? = Nakon Zumachovih izvješća pružio sam svoje pipke u okviru istraživanja za svoju posljednju knjigu o BND-u (Bundesnachrichtendienst - njemačka Savezna obavještajna služba, op. prev.). I ta je pretpostavka izričito potvrđena. - Tko ju je potvrdio? = Ljudi koji ne žele biti spomenuti poimence. Bili su angažirani u BND-u na području daljinskog izviđanja. - No, BND je u razgovoru s Niod-om opovrgnuo tvrdnje da ima spomenute protokole. = Više mi se puta dogodilo da je BND poricao operacije ili spoznaje za koje imam pouzdane dokaze. - Imate li dojam da je prilikom istrage o pitanju što su znale obavještajne službe Niod svjesno naveden na pogrešan put? = Imam dojam da su središnje informacije zatajene.