IT - 26. XI. LA STAMPA - EUROPSKE VOJNE SNAGE

ITALIJA LA STAMPA 26. XI. 2002. Na stolu Konvencije prvi kamen vojske EU-a "Prateći NATO koji je prije nekoliko dana na skupu u Pragu ustanovio 'snage za brzu intervenciju', Europa požuruje rokove. Jučer ujutro za stol radne skupine za obranu Konvencije došao je nacrt De Villepin-Fischer za uspostavu multinacionalnih europskih snaga. U međuvremenu su povjerenici raspravljali o dokumentu kojega je predstavio predsjednik skupine Michel Barnier. Europska obrana nikada nije bila toliko konkretna, makar i toliko složena za upravljanje, obzirom da među Petnaestoricom postoji stalan otpor neutralnih zemlja poput Švedske i Finske i da se svaka odredba gleda kroz perspektivu širenja. Radi toga su Francuska i Njemačka uzele bika za rogove te su znakovito tijekom skupa na vrhu u Pragu NATO-a, Jacques Chirac i Gerhard Schroeder potpisali dokument goleme političke važnosti: dva europska čelnika koji su na najjasniji način izrazili neslaganje s 'preventivnim ratom' Georgea Busha, postavili su prvi pravi kamen za uspostavljanje europskih snaga. S političke točke gledanja to je samo potvrda koliko središnju ulogu danas u Europi ima francusko-njemačka osovina.(...) Iz novog praškog tete-a-tete Chirac-Schroeder izišao je novi izazov osovini Bush-Blair, no u nekoj mjeri i NATO-u: europska obrana je politički izbor i poslovna je korisna. Opasnost udvostručenja s NATO-om postoji, kako je na sastanku radne skupine Konvencije kazao talijanski povjerenik Valdo Spini. Mada NATO-ove snage za brzu intervenciju nemaju određenije ciljeve, postoji rizik preklapanja između te dvije snage. Integracija će biti složena jer je, tek za primjer, Turska članica NATO-a a ne Europske Unije, a odluke atlantske organizacije trebaju biti jednoglasno donesene. To je još jedan razlog koji pomaže shvatiti koliko je osjetljiv i ključan problem Turske unutar Europe.(...) Francuska i Njemačka predlažu da europska konvencija predvidi 'solidarnost i zajedničku sigurnost između država' u obrani, no i u identificiranju zajedničkih neprijatelja. Kako? Potrebni su, jasno je, fleksibilni instrumenti u procesima odlučivanja pred Europom od 25 država kakva će biti za dvije godine. Neće sve članice biti spremne ili u stanju sudjelovati. Stoga se treba pribjeći 'pojačanim suradnjama'. U europskom žargonu to znači 'fleksibilnost'. U slučaju eura, primjerice, samo je 12 od 15 zemalja prihvatilo zajedničku valutu. Druge tri se nisu priključile ali radi toga nisu izvan Unije. De Villepin i Fischer predviđaju pojačane suradnje u ustanovljavanju multinacionalnih snaga s integriranim zapovjedništvom, ne na štetu angažmana u okviru NATO-a, u naoružavanju, upravljanju ljudskim resursima i stvaranju zajedničke doktrine. Prirodno, sve to može biti odlučeno 'kvalificiranom' većinom, dok će se za pokretanje vojnih operacija, prema francusko-njemačkom dokumentu, trebati zadržati načelo jednoglasnosti, makar i uz mogućnost 'konstruktivnih suzdržavanja'. U dokumentu Michela Barniera, međutim (koji je jedan od dva predstavnika Francuske u Komisiji Romana Prodija i Chiracov čovjek) pitanje jednoglasnosti je međutim prevladano idejom da odlučuju samo članice Eurozone (odnosno države koje sudjeluju u pojačanoj suradnji).(...) Njemačko-francuski dokument na kraju prevodi politiku i obranu u business, dakle; sve to mora ići kroz snaženje vojnih sposobnosti, boljom raspodjelom resursa i razvojem opreme za postrojbe. Za zaključak, potrebna je europska politika naoružanja kroz stvaranje jedne Agencije. Prirodno, na temelju 'pojačane suradnje'."