FRANC-L'EXPRESS OD 21.11.02. O NATO-OVU PROŠIRENJU

FRANCUSKA L'EXPRESS 21.XI.2002. Izazovi proširenja "(...) Ne bude li većih iznenađenja, sedmorica pristupnika iz bivšeg komunističkog bloka trebali bi u Pragu dobiti službenu ulaznicu za NATO u 2004. Litva, Letonija i Estonija s jedne strane, Slovenija i Slovačka s druge i, na koncu, Rumunjska i Bugarska - koja danas strahuje da će skandal u svezi s nedopuštenom trgovinom dijelovima vojnih vozila sa Sirijom, koji su zatim dospjeli u Irak, umanjiti njezine izglede. Naprotiv, Albanija i Makedonija moraju pričekati. Međutim, izbor izabranika zadovoljava mjerila s promjenljivom geometrijom. Ustvari, Rumunjska i Bugarska su na popisu samo zbog svog strateškog položaja koji otvara put prema Kavkazu, Turskoj i Iraku. U svim drugim slučajevima potez je političke naravi, budući da NATO postupno postaje neka vrsta paneuropske ustanove pod nadzorom Washingtona, zadužena za stabilnost kontinenta i to popularnija u većini zemalja bivšeg totalitarnog bloka što se poistovjećuje sa Sjedinjenim Državama. G. 1999., kada su Prag, Varšava i Budimpešta povjerovali da će se skloniti pod NATO-ov štit, on je postao virtualan. Na području novih država članica nema ni baza ni raketa. Tu je cijenu zacijelo trebalo platiti kako bi se neutralizirala Moskva kojoj je kasnije dodijeljen poseban status među saveznicima zahvaljujući vijeću Rusija-NATO. 'Danas barem, ističu u glavnom stožeru saveza u Bruxellesu, ne moramo dijeliti stajališta Kremlja a da to ne izazove veću krizu'. Uoči susreta na vrhu glavni tajnik NATO-a lord Robertson najavio je 'zaokret' saveza, 'orijaški korak u njegovoj preobrazbi - novi članovi, nove zadaće, nove vojne snage'. Još samo treba utvrditi koliko će organizacija u kojoj sve počiva na konsenzusu biti djelotvorna kada bude imala 26 članova - pitanje koje muči i Europsku uniju. NATO se zasad ne brine previše. Druga je nepoznanica stajalište SAD-a: u lipnju 2001., iznenadivši neke europske partnere, George W. Bush se očitovao za veliko proširenje koje je naglasilo političko skretanje saveza. Time je, ističe Sean Kay, bivši savjetnik u State Departmentu, 'Washington pokazao da je opalo njegovo zanimanje za vojnu zadaću NATO-a'. Nakon 11.IX. pozivalo se na članak 5, prema kojemu je napadaj na jednu članicu napadaj na sve članice, ali je prinos saveza u borbi protiv terorizma zasad prilično slab. Povrh toga, sve veći tehnološki rascjep između SAD-a i njegovih europskih saveznika ništa ne rješava. Velika Britanija i Francuska zacijelo su povećale svoje izdvajanje za obranu, ali su iznosi namijenjeni istraživanju i razvoju preko Atlantika četverostruko veći nego kod petnaestorice zajedno. 'Vjerodostojnost NATO-a temelji se na njegovim snagama', stalno podsjeća lord Robertson. Na praškom summitu puno će se razgovarati o razmještanju snaga. Europljani koji u 2003. planiraju osnovati snage za brzo djelovanje od šezdeset tisuća ljudi, nemaju više vremena žele li ostvariti svoj cilj. Ipak, treba imati i opremu za slanje snaga. SAD ima oko 340 velikih transportnih zrakoplova C 17. S ove strane Atlantika ima ih četiri, i to u Velikoj Britaniji. U očekivanju da europski Airbusovi za zračni prijevoz A 400M izađu iz tvornice - do 2008., ili 2009. - NATO traži da se države članice opreme, udružujući se radi dugoročnog unajmljivanja. U nedostatku 'operativnih snaga', Europljani riskiraju da se ograniče na operacije očuvanja mira, dok bi se SAD sam igrao cybersherifa", piše Sylvaine Pasquier.