ZAGREB, 25. studenoga (Hina) - Dvosveščana "Antologija hrvatskoga književnog eseja XX. stoljeća" u izdanju zagrebačke Naklade Disput, književnoga povjesničara Miroslava Šicela, predstavljena je danas u Hrvatskom narodnom kazalištu u
Zagrebu.
ZAGREB, 25. studenoga (Hina) - Dvosveščana "Antologija hrvatskoga
književnog eseja XX. stoljeća" u izdanju zagrebačke Naklade
Disput, književnoga povjesničara Miroslava Šicela, predstavljena
je danas u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. #L#
Prvi dio antologije obuhvaća eseje nastale od 1900. do 1950., a
drugi dio od 1950. do 2000., u povijesnom slijedu od Matoša do
naraštaja "kvorumaša" iz druge polovice 90-ih godina 20. stoljeća.
U Antologiju je uvršteno sto eseja - po jedan hrvatski pisac eseja.
U uvodnom tekstu akademik Šicel određuje kojoj književnoj vrsti i
žanru pripada esej, odnosno gdje je granična crta između književne
kritike i esejistike. Prikazuje mjesto eseja u književnosti od
antike (poznate aleksandrijske škole) preko tvorca modernog eseja
Michela Montaignea (1850.) do danas.
Proučivši sva stajališta svjetskih književnih teoretičara nakon
Montaignea, Bacona, Crocea, Lukacsa, preko znamenitih esejista 20.
stoljeća Krausa, Musila, Gidea i Camusa, Šicel ističe kako esej
egzistira na relaciji od znanstvene činjenice do sumnje u nju.
Esej sadržava i racionalni pristup i imaginaciju, ali zahvaljujući
stilskoj i jezičnoj vrsnoći svog autora esej ostvaruje vidljivu
nadgradnju nad ostalim ili sličnim žanrovskim oblicima, ustvrdio
je Šicel. Drži kako je esej samostalna književna vrsta koja
ujedinjuje beletrističko s kritičkim, kao i znanstveni s poetskim
izričajem. Smatra da je tom antologijom pokušao pobuditi zanimanje
za pisanje eseja u mlađih autora i otvoriti neka pitanja o eseju
koja treba rješavati hrvatska znanost o književnosti.
Književni kritičar Igor Mandić je, pohvalivši Antologiju,
primijetio da nije uvršten Stanko Lasić ili Boris Buden kojega
smatra najboljim esejistom mlađeg naraštaja. Mandić smatra kako
suvremenom eseju najviše može nauditi filozofija, jer se njezine
ideje počinju upletati u književno pismo. Spomenuo je i
nazaobilaznu Krležunu ulogu, rekavši kako je to najveći
reprezentant eseja u hrvatskoj književnosti.
O značenju Antologije govorili su i Krešimir Nemec i Pavao
Pavličić.
(Hina) ta mc