IT 23. XI. AVVENIRE - LIBERALIZAM

ITALIJA AVVENIRE 23. XI. 2002. Tržište gdje je moguće, država gdje je nužno "(...)'Manje države, više tržišta' bio je jedan od slogana koji je uživao dobru sudbinu prošlih godina. Bila su to vremena silovitog rasta, godina u kojima je Europa, gdje je rođen Welfare i gdje je ruka javnog bila uvijek snažnija i nazočnija nego drugdje, trpjela od američkog suparništva i stvarala vlastite vrijednosti 'deregulationa' i liberalizacije, dovodeći u opasnost ono najinovativnije što je, unatoč svega, posjedovala: socijalnu državu koju si američki prijatelj nikada neće moći dopustiti. Privatizacije, djeca tog razmišljanja, uz suučesništvo thatcherijanskog predvodništva koje je osamdesetih godina prethodilo svima, postale su obmana lakom zaradom i obvezni cilj, u čast destrukturiranja javnog što je izgledalo, tih godina, najveći doprinos suvremenosti. Stvari nisu išle kako se mislilo ili kako se nadalo. Samo tržište nije dovoljno za opće dobro, ne drži zajedno središnje točke društva, ne ispunjava u potpunosti njegove potrebe. Veliki slogan devedesetih godina škripi, zajedno s bilancama (istinitim ili lažnim) mnogih konglomerata koji sada, na obje obale Atlantika, kucaju na vrata države. Kakav bi, dakle, mogao biti New Deal za Zapad? Sam koncept potrebe iz njega izvodi jedan od oblika. To je novi odlomak, izrazito zanimljiva implikacija kojoj su potrebne precizne formulacije, no koji se ne smije izbjeći: gdje privatno dolazi do svoje granice, gdje se pokaže potreba za rješavanje socijalnog nedostatka kojega te granice nose, država intervenira, dajući pomoć. Čin kojega ne treba miješati sa sućutnim milosrđem kojega je Bush odbacivao u svojim predizbornim sloganima: radi se o višem konceptu države kao protagonista društva. I, ako hoćemo, njezinom povratak na pozornicu, izvan svih ideologizama i političkog svrstavanja. Na toj će se šahovskoj ploči neizbježno suprotstaviti Europa i Sjedinjene Države. No to je sastanak kojega su ruševine tržišta učinile nezaobilaznim", piše Giorgio Ferrari.