ZAGREB/LONDON, 24. studenoga (Hina) - Neandertalci i prvi ljudi znali su napraviti koplje, no nisu ga znali upotrijebiti bacanjem, pa su svoju lovačku strategiju korištenja koplja sveli na probadanje životinje koju su uhvatili u zamku
ili zasjedu.
ZAGREB/LONDON, 24. studenoga (Hina) - Neandertalci i prvi ljudi
znali su napraviti koplje, no nisu ga znali upotrijebiti bacanjem,
pa su svoju lovačku strategiju korištenja koplja sveli na
probadanje životinje koju su uhvatili u zamku ili zasjedu.#L#
To otkriće skupine antropologa bitno pridonosi razjašnjavanju
ključnog trenutka u razvoju čovjekova pretka kada su rani ljudi
evoluirali iz lovaca koji ubijaju životinje iz blizine, u
sofisticiranije ubojice koji su mogli svladati veliku zvijer i na
određenoj udaljenosti, piše "New Scientist".
Prvi dokazi o uporabi koplja bacanjem datiraju otprilike od prije
19 tisuća godina. To je doba kada su se javile prve naprave kojima se
moglo precizno izbacivati duge savitljive strelice na udaljenost
od oko 35 metara ili čak i više.
No, neki drugi dokazi naznačuju da se bacanje koplja možda razvilo i
dosta ranije. Analiza kosti ruke kod neandertalaca, koji su živjeli
u razdoblju od prije 230 do 30 tisuća godina, kao i kod prvih ljudi,
pokazuje da su u oba slučaja kosti jedne ruke bile jače. Razlika je
tako velika kao kod profesionalnih tenisača danas. To bi, prema
nekim mišljenjima, moglo značiti da su koplje ipak i bacali, a ne
koristili samo za probadanje životinje.
Međutim, Steven Churchill sa sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini
odlučan je u pobijanju te teorije. On tvrdi da bi probadanje
životinje kopljem, pri čemu se koplje držalo s dvije ruke, izvršilo
puno veći pritisak na ruku koja je držala stražnji dio koplja. To bi
onda logično objasnilo razlike u snazi utvrđene na ostacima
kostiju.
Churchill, štoviše, napominje da se pri bacanju koplja snaga među
kostima raspoređuje ravnomjerno, a kod neandertalaca kosti gornjeg
dijela iste ruke u debljini pokazuju razlike između prednjeg i
stražnjeg dijela. Da su se prigodom korištenja koplja njihove ruke
nosile sa silom asimetrično, razlika u snazi kostiju postojala bi
samo između dvije ruke.
Da bi pronašao koje su točno sile bile uključene u zabadanje koplja
Churchill i njegov istraživački tim poslužili su se eksperimentom u
kojemu su studenti dobrovoljci aluminijsku šipku s ugrađena dva
senzora na prednjem i stražnjem dijelu zabadali u jastuk. Pokazalo
se da je stražnja ruka proizvela 70 posto veću silu nego prednja.
Churchill zato tvrdi da bi zabadanje koplja samo jednom tjedno bilo
dovoljno da kod neandertalaca proizvede deformacije kostiju kakve
su uočene. A prema nekim nalazima pretpostavlja se da su oni, kako
bi prehranili obitelj, morali u lov na svoj plijen - soba, losa,
konja ili bizona - morali kretati više puta tjedno.
(Hina) ii dgk