NEWSDAY 18. XI. EU NIKAKO DA SE UJEDINI?

acije/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE NEWSDAY 18. XI. 2002. Europa se za sada ne uspijeva ujediniti "Valery Giscard d'Estaing, bivši francuski predsjednik, mogao bi imati uspjeha i odaziva kod zrelijih građana Europske Unije, ali ne kod Europljana mlađih od 50 godina. Čovjek koji je odabran da vodi europsku raspravu o tome što Europa želi biti i sam pokazuje simptome europskih problema. 'Charmant', naravno, i 'tres, tres gentil', ali jednostavno nije u doticaju s pravim problemima. Giscard d'Estaing vodi Europski konvent, koji bi doslovno mogao promijeniti svijet. Prošlog mjeseca, predočio je prvi nacrt ustava koji u grubim crtama iznosi ustroj EU-a nakon 2004. godine. No kada su posrijedi pitanja koja su važna narodu a ne birokratima, on i njegovi kolege, koji se sastaju u Bruxellesu ne mogu se nikako složiti. Hoće li Europa postati struktura sa 2 reda zemalja, kojom će dominirati Njemačka, Francuska i Britanija, u prvom redu? Superdržava i suparnik Sjedinjenih Država? Ili glomazni imperij koji okreće leđa stoljećima kulture i tradicije njegovih zemalja članica, kao i pravima pojedinaca? Kada su osnivači Sjedinjenih Država nosili perike i puf-rukave, Europljani su bili previše zauzeti ratovanjem jedni protiv drugih da bi razmišljali o novom svijetu koji je nastajao preko bare. Nastavljali su se boriti - Britanija protiv Francuske, Francuska protiv Njemačke, Španjolska i Italija protiv svih ostalih. Sada europske čelnike zaokupljaju prava malih zemalja. Kako bi se EU-u do 2004. godine trebalo pridružiti 10 novih zemalja a druge čekaju u redu za članstvo, manje zemlje počinju se pitati koja pravila će velike zemlje odrediti za njih. Neke manje zemlje zalažu se za veću integraciju kako bi veće obvezale na pravni sistem koji ograničava njihovu moć. A dok poljoprivrednici i poslovni ljudi u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza žele sudjelovati u blagodatima slobodne trgovine i zajedničke poljoprivredne politike, njihovi kolege unutar Unije sve su zabrinutiji zbog mogućnosti da bi primitak 100 milijuna novih ljudi u EU mogao ozbiljno naštetiti gospodarskom blagostanju ostalih. Ako sve bude prema planu, 25 zemalja postupno će ujediniti svoje političke resurse u Europi za kakvu se god već budu odlučili. Za sada se ne mogu složiti. Daleko od toga da se ujedinjuju, naprotiv, Europljani ne žele dijeliti zajedničke poreze. Ne mogu se složiti u pogledu toga kako ustrojiti predsjednički sustav, niti toga kako se on ili ona trebaju birati. Britansko odbijanje da se odrekne svoje drevne valute u korist novog eura osujetilo je planove EU-a za monetarnu uniju. Prošlo je deset godina od krajnjeg roka za stvaranje internog europskog tržišta, s time da Grčka, Francuska, Austrija, Velika Britanija i Njemačka ustraju da njihova domaća tržišta budu na prvom mjestu. Napoleon nije bio jedini čelnik koji je sanjao o europskoj političkoj uniji, no tek je Drugi svjetski rat otpočeo taj proces. Pad Sovjetskog Saveza povećao je uloge, stvarajući realnu mogućnost primitka više od 100 milijuna ljudi koji su nekoć živjeli iza željezne zavjese. Ipak, širenje skoro nije otpočeto kada je Irska, jedina zemlja koja je održala referendum po ovom pitanju, prošle godine glasovala i odlučila 'ne'. Na izbore je izašlo manje od pola birača. Prošlomjesečni ponovljeni izbori polučili su rezultat kakav su željeli pristaše širenja, pa je tako pomalo nevoljko dano odobrenje nizu birokratskih reformi koje je Europsko povjerenstvo imalo na umu. Ironija je u tome da je Irska odličan primjer onoga što može donijeti članstvo u EU-u. Njeno gospodarstvo doživjelo je procvat a mnogim je Ircima neočekivano porastao životni standard. No negativni rezultat prvog referenduma naglasio je napetost između nacionalnog suvereniteta i šire političke suradnje koja je bila vidljiva iz rasprave, posebice u pogledu poreza i vanjske politike. Europljani nemaju simbole oko kojih se može okupljati stanovništvo EU-a, na jednak način na koji ih imaju Amerikanci . Naravno, tu su Beethoven, Bach i Beatlesi, no europska integracija sama po sebi za većinu Europljana i dalje je apstrakcija. Iz toga slijedi kako, iako gospodarstvo unije ima smisla, politička unija prepuna je poteškoća", piše Medb Ruane za "The Irish Times" a prenosi list.