US-E-unija-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Makrogospodarstvo-Proračun-Organizacije/savezi Newsday 18. XI. eu nikako da se ujedini? SJEDINJENE DRŽAVETHE NEWSDAY18. XI. 2002.Europa se za sada ne uspijeva ujediniti"Valery Giscard
d'Estaing, bivši francuski predsjednik, mogao bi imati uspjeha i odaziva kod zrelijih građana Europske Unije, ali ne kod Europljana mlađih od 50 godina. Čovjek koji je odabran da vodi europsku raspravu o tome što Europa želi biti i sam pokazuje simptome europskih problema. 'Charmant', naravno, i 'tres, tres gentil', ali jednostavno nije u doticaju s pravim problemima. Giscard d'Estaing vodi Europski konvent, koji bi doslovno mogao promijeniti svijet. Prošlog mjeseca, predočio je prvi nacrt ustava koji u grubim crtama iznosi ustroj EU-a nakon 2004. godine. No kada su posrijedi pitanja koja su važna narodu a ne birokratima, on i njegovi kolege, koji se sastaju u Bruxellesu ne mogu se nikako složiti. Hoće li Europa postati struktura sa 2 reda zemalja, kojom će dominirati Njemačka, Francuska i Britanija, u prvom redu? Superdržava i suparnik Sjedinjenih Država? Ili glomazni imperij koji okreće leđa stoljećima kulture i tradicije njegovih zemalja članica, kao i pravima pojedinaca?
acije/savezi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEWSDAY
18. XI. 2002.
Europa se za sada ne uspijeva ujediniti
"Valery Giscard d'Estaing, bivši francuski predsjednik, mogao bi
imati uspjeha i odaziva kod zrelijih građana Europske Unije, ali ne
kod Europljana mlađih od 50 godina. Čovjek koji je odabran da vodi
europsku raspravu o tome što Europa želi biti i sam pokazuje
simptome europskih problema.
'Charmant', naravno, i 'tres, tres gentil', ali jednostavno nije u
doticaju s pravim problemima. Giscard d'Estaing vodi Europski
konvent, koji bi doslovno mogao promijeniti svijet.
Prošlog mjeseca, predočio je prvi nacrt ustava koji u grubim crtama
iznosi ustroj EU-a nakon 2004. godine. No kada su posrijedi pitanja
koja su važna narodu a ne birokratima, on i njegovi kolege, koji se
sastaju u Bruxellesu ne mogu se nikako složiti.
Hoće li Europa postati struktura sa 2 reda zemalja, kojom će
dominirati Njemačka, Francuska i Britanija, u prvom redu?
Superdržava i suparnik Sjedinjenih Država? Ili glomazni imperij
koji okreće leđa stoljećima kulture i tradicije njegovih zemalja
članica, kao i pravima pojedinaca?
Kada su osnivači Sjedinjenih Država nosili perike i puf-rukave,
Europljani su bili previše zauzeti ratovanjem jedni protiv drugih
da bi razmišljali o novom svijetu koji je nastajao preko bare.
Nastavljali su se boriti - Britanija protiv Francuske, Francuska
protiv Njemačke, Španjolska i Italija protiv svih ostalih.
Sada europske čelnike zaokupljaju prava malih zemalja. Kako bi se
EU-u do 2004. godine trebalo pridružiti 10 novih zemalja a druge
čekaju u redu za članstvo, manje zemlje počinju se pitati koja
pravila će velike zemlje odrediti za njih. Neke manje zemlje zalažu
se za veću integraciju kako bi veće obvezale na pravni sistem koji
ograničava njihovu moć.
A dok poljoprivrednici i poslovni ljudi u zemljama bivšeg
Sovjetskog Saveza žele sudjelovati u blagodatima slobodne trgovine
i zajedničke poljoprivredne politike, njihovi kolege unutar Unije
sve su zabrinutiji zbog mogućnosti da bi primitak 100 milijuna
novih ljudi u EU mogao ozbiljno naštetiti gospodarskom blagostanju
ostalih.
Ako sve bude prema planu, 25 zemalja postupno će ujediniti svoje
političke resurse u Europi za kakvu se god već budu odlučili. Za
sada se ne mogu složiti. Daleko od toga da se ujedinjuju, naprotiv,
Europljani ne žele dijeliti zajedničke poreze. Ne mogu se složiti u
pogledu toga kako ustrojiti predsjednički sustav, niti toga kako se
on ili ona trebaju birati.
Britansko odbijanje da se odrekne svoje drevne valute u korist
novog eura osujetilo je planove EU-a za monetarnu uniju. Prošlo je
deset godina od krajnjeg roka za stvaranje internog europskog
tržišta, s time da Grčka, Francuska, Austrija, Velika Britanija i
Njemačka ustraju da njihova domaća tržišta budu na prvom mjestu.
Napoleon nije bio jedini čelnik koji je sanjao o europskoj
političkoj uniji, no tek je Drugi svjetski rat otpočeo taj proces.
Pad Sovjetskog Saveza povećao je uloge, stvarajući realnu
mogućnost primitka više od 100 milijuna ljudi koji su nekoć živjeli
iza željezne zavjese.
Ipak, širenje skoro nije otpočeto kada je Irska, jedina zemlja koja
je održala referendum po ovom pitanju, prošle godine glasovala i
odlučila 'ne'. Na izbore je izašlo manje od pola birača.
Prošlomjesečni ponovljeni izbori polučili su rezultat kakav su
željeli pristaše širenja, pa je tako pomalo nevoljko dano odobrenje
nizu birokratskih reformi koje je Europsko povjerenstvo imalo na
umu.
Ironija je u tome da je Irska odličan primjer onoga što može
donijeti članstvo u EU-u. Njeno gospodarstvo doživjelo je procvat a
mnogim je Ircima neočekivano porastao životni standard.
No negativni rezultat prvog referenduma naglasio je napetost
između nacionalnog suvereniteta i šire političke suradnje koja je
bila vidljiva iz rasprave, posebice u pogledu poreza i vanjske
politike.
Europljani nemaju simbole oko kojih se može okupljati stanovništvo
EU-a, na jednak način na koji ih imaju Amerikanci . Naravno, tu su
Beethoven, Bach i Beatlesi, no europska integracija sama po sebi za
većinu Europljana i dalje je apstrakcija. Iz toga slijedi kako,
iako gospodarstvo unije ima smisla, politička unija prepuna je
poteškoća", piše Medb Ruane za "The Irish Times" a prenosi list.