IT - 16. XI. CORRIERE - GRANICE EUROPE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 16. XI. 2002. Drugačije granice Europe "(...)Danas predsjednik europske konvencije, Valery Giscard D'Estaign predlaže da se Europi odredi zemljopisna granica. Predloženo ime je Ujedinjena Europa. A granica bi po osobnom Giscardovom mišljenju trebala vani ostaviti Tursku. No što znači Unija? I gdje završava Europa?(...) Pridjev 'europsko', koji je dugo vremena pratio ujedinjavanje seleći se od jedne do druge imenice, dugo je vremena bio zaklonjen od rasprava i tumačenja. To da su granice Europe nejasne na dvije od četiri glavne strane (istok i jug) poznato je tisućljećima, no željezna zavjesa koja je prolazila posred Europe, dugo je vremena skrivala problem. Nakon što je ta pala ponovno se postavilo staro pitanje 'gdje završava Europa?'. Danas se to pitanje više ne može izbjegavati. Turska je stoljećima bila carstvo koje je ugrožavalo Europu izvana, a danas je službeno kandidat za ulazak u Uniju. Zemlje nastale raspadom jugoslavenske federacije dobile su, u sporazumima o pridruživanju Uniji, status 'potencijalnih kandidata'. Govorilo se o ulasku Rusije. Maroko je podnio zahtjev za priključenje 1986.. Sjedinjene Države su imale prirodnu granicu na Pacifičkom oceanu a do nje su došle koristeći se sredstvima koja su danas zabranjena, poput istrjebljenja Indijanaca ili ratovima s Meksikom i Španjolskom. Jezici, planine, vjere, etnije, kulture, politički i društveni sustavi Europi iscrtavaju različite granice. Niti jedna granica ne može biti mišljena kao ona iza koje Europa može zanemarivati ono što se događa na drugoj strani. Ni odnos s onima koji su preko granice ne može biti beskonačno rješavan nudeći ulazak u Uniju. Radi toga davanje granica Uniji i određivanje europske vanjske politike postali su dva dijela jedinstvene konstitucionalne i političke strategije. Izolacionizam, stalno iskušenje Sjedinjenih Država, Europi nije moguć radi njene povijesti i zemljopisa. U prošlosti su Europljani istraživali i osvajali svijet, prakticirali trgovinu robljem, izrabljivali kolonije, nametnuli svoju vjeru, svako je kraljevstvo ili zemlja tražila svoje 'mjesto pod suncem' sve do prije nekoliko desetljeća (sjetimo se Italije u prvoj polovici prošlog stoljeća). Danas Europa u svijetu može biti nazočna samo kao promicatelj mira, suživota između kultura, gospodarskog razvoja. To su dobra koja svijet očajnički treba i koja, istinski ujedinjena, Europa, rabeći i silu ako je potrebno, može doprinijeti izgraditi više od bilo koje druge sile na svijetu. Ako će biti istinska ujedinjena", piše Tommaso Padoa-Schioppa.