PREDSTAVLJENA DAMJANOVIĆEVA KNJIGA "SLOVO ISKONA: STAROSLAVENSKA/STAROHRVATSKA ČITANKA

ZAGREB, 19. studenoga (Hina) - Knjiga Stjepana Damjanovića "Slovo iskona: Staroslavenska/starohrvatska čitanka" veliki je dobitak za hrvatsku kulturu i jedinstveno je djelo na cijelome slavenskom području i šire, ustvrdio je recenzent Milan Mihaljević na današnjem predstavljanju knjige u Matici hrvatskoj u Zagrebu.#L# Jedinstvenost knjige u začudnoj je objektivnosti kojom Damjanović pristupa temi što je iznimno rijedak slučaj u dosadašnjoj literaturi, istaknuo je Matijević. Po njegovim riječima, objavljivanjem te knjige hrvatska akademska javnost dobila je visokoškolski priručnik visoke vrijednosti posebice namijenjen studentima, ali i svima koje zanimaju osnove hrvatske kulture. Akademik Josip Bratulić smatra pak da je to Damjanovićevo djelo "jedna od malo knjiga za koje se može reći da je čitanka hrvatskoga identiteta". Podsjetio je i na knjige koje su prethodile Damjanovićevoj među kojima je i knjiga Vatroslava Jagića koja je, istaknuo je Bratulić, učinila da staroslavenski jezik u školama druge polovice 19. st. bude jednako važan kao i grčki te latinski jezik. Spomenuo je i Bosanac/Živkovićevu čitanku iz 30-ih godina prošloga stoljeća te udžbenik profesora Josipa Hamma. Recenzent akademik Eduard Hercigonja izrazio je zadovoljstvo objavljivanjem Damjanovićeve knjige koja je, istaknuo je, "udžbenik o kojemu smo Damjanović i ja dugo sanjali". Posebice je ukazao na, kako je rekao, "dubinski sloj knjige iz koje zrači autorova osobnost - otvorenost, objektivnost i tolerantnost prema drugim pristupima u traženu istine o temi kojom se bavi". Za akademika Radoslava Katičića, Damjanovićeva čitanka nastavlja onu Hammovu ali na koncepcijski izrazito nov način. Upozorio je i na teškoće s kojima se autor našao pri pisanju udžbenika među kojima je, rekao je Katičić, bilo i Hammovo nasljeđe potpune usredotočenosti na starocrkveno slavenski jezik, odnosno na jezik kao danost, a ne zadanost. Druga, a po Katičiću, još kompliciranija poteškoća, bila je kako hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika uvesti u "svijet redakcija" a da hrvatski jezik u toj cjelini ne bude izoliran i nerazumljiv". Jer, rekao je Katičić, nema hrvatskoga književnog jezika koji, osim latinskoga, ne bi imao bitnih veza sa staroslavenskim. Akademik Katičić ustvrdio je da "u slavistici knjige kao što je Damjanovićeva uskoro neće biti jer za takav način 'gledanja' interes postoji samo u hrvatskoj filologiji". A to je, rekao je Katičić, i snažna preokupacija Matice hrvatske kojoj je čestitao objavljivanje te knjige. Autor pak posebice veseli što se na koricama knjige nalaze dva znaka - onaj Matice hrvatske te znak Sveučilišta u Zagrebu. Riječi zahvalnosti Stjepan Damjanović uputio je svojim dugogodišnjim suradnicima u Matici hrvatskoj - Josipu Bratuliću i Jeleni Hekman te profesoru Eduardu Hercigonji kojega je naslijedio na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo, a posebice brojnim naraštajima studenata. (Hina) ip az