US-IQ-IR-KRIZE-Ratovi-Politika VOA 13. XI. TISAK GLAS AMERIKE - VOA13. XI. 20002.TisakChristian Science Monitor danas objavljuje ekskluzivni intervju s čelnikom najveće iračke oporbene skupine u Iranu ajatolahom Mohammadom Sayedom
Bakrijem Al Hakkymom, čije je Vrhovno vijeće islamske revolucije u Iraku s desetak tisuća pripadnika najjača naoružana iračka oporbena organizacija. Kako ističe list, iz intervjua se saznaje da je ova organizacija sve bliže pružanju potpore američkim planovima za svrgavanje Sadama Huseina. Iako postoje neka ograđivanja - primjerice, 'slažemo se s konačnim ciljem, ali ne želimo da stradaju nevini ili da se ugozi integritet, neovisnost i infrastruktura Iraka'. Poznavatelji prilika, ističe list, reakcije te organizacije drže kao znak približavanja službenog Irana američkim planovima koji ajatolaha Mohammada Bakra Al Hakkyma koristi kao neslužbeni glas Teherana. Uostalom, Washington i Teheran dijele neke veće strateške ciljeve u kojima bi mogli međusobno trgovati - na primjer mogućnost da američke posebne postrojbe koriste iranske vojne baze mogla bi biti uzvraćena uništenjem baza protuiranske policije u Iraku, a Iran bi, uz to, možda mogao pomoći u iskorjenjivanju islamskih militanata u Iraku
GLAS AMERIKE - VOA
13. XI. 20002.
Tisak
Christian Science Monitor danas objavljuje ekskluzivni intervju s
čelnikom najveće iračke oporbene skupine u Iranu ajatolahom
Mohammadom Sayedom Bakrijem Al Hakkymom, čije je Vrhovno vijeće
islamske revolucije u Iraku s desetak tisuća pripadnika najjača
naoružana iračka oporbena organizacija. Kako ističe list, iz
intervjua se saznaje da je ova organizacija sve bliže pružanju
potpore američkim planovima za svrgavanje Sadama Huseina. Iako
postoje neka ograđivanja - primjerice, 'slažemo se s konačnim
ciljem, ali ne želimo da stradaju nevini ili da se ugozi integritet,
neovisnost i infrastruktura Iraka'. Poznavatelji prilika, ističe
list, reakcije te organizacije drže kao znak približavanja
službenog Irana američkim planovima koji ajatolaha Mohammada Bakra
Al Hakkyma koristi kao neslužbeni glas Teherana. Uostalom,
Washington i Teheran dijele neke veće strateške ciljeve u kojima bi
mogli međusobno trgovati - na primjer mogućnost da američke posebne
postrojbe koriste iranske vojne baze mogla bi biti uzvraćena
uništenjem baza protuiranske policije u Iraku, a Iran bi, uz to,
možda mogao pomoći u iskorjenjivanju islamskih militanata u Iraku
koji su povezani s Al Kaidom.
New York Times piše da su četiri godine, koliko je prošlo od kada su
inspektori za naoružanje morali napustiti Irak, značajno
promijenile digitalnu tehnologiju kojima se koriste inspektori.
Sada će oni, ako se uspiju vratiti u Irak, biti opremljeni
tehnološki i tehnički nadmoćnim spravama za detekciju, kao i mnogo
jačim pomagačima s neba - komercijalni špijunski sateliti postali
su, u međuvremenu, tako snažni da njihove fotografije mogu
razlučiti i sitne detalje na zgradama, prozorima, pa i u vozilima.
Tu su i minijaturni senzori koji stalno motre na sastav zraka, vode
i tla u potrazi za najsitnijim znacima postojanja oružja masovnog
uništavanja. Novi prijenosni detektori mikroorganizama omogućuju
trenutačno zamjećivanje prisustva čak i tragova smrtonosnih
bioloških oružja, poput antraksa ili kuge. Novi, moćni radarski
sustavi, piše list, doslovce kroz tlo mogu uočiti podzemne tunele
ili bunkere. S druge strane, navodi list neke obavještajne
stručnjake, i Irak je imao četiri godine vremena za usavršavanje
zavaravanja inspektora. Kako tvrdi američka vojna obavještajna
organizacija Defense Intelligence Agency, sva su postrojenja sada
veća i razvijenija nego što su bila prije Zaljevskog rata. A tada je
Irak proizveo oko 20 tisuća litara toksina botulizma,
najsmrtonosnijeg spoja poznatog znanosti, kao i oko 12 tisuća
litara antraksa - dovoljno za uništenje svih stanovnika Zemlje i to
nekoliko puta.
Sljedećeg tjedna u Pragu se održava summit NATO saveza na kojem će ?
kako se očekuje - u članstvo biti primljeno sedam novih članica,
država bivšeg komunističkog bloka. Početkom prosinca, održava se i
summit Europske unije, na kojem će u članstvo te organizacije biti
pozvano deset zemalja istočne, središnje i južne Europe. Širenje
zapadnih integracija na istok komentiraju uvodničari američkih
dnevnika. Analiziraju se pozitivne strane ovog trenda, ali se
ukazuje i na nove izazove.
Christian Science Monitor piše da su NATO savez i Europska unija
redefinirali svoju misiju. Vrijednosti slobodnog i otvorenog
društva branit će se ne samo u državama članicama, već se
odgovornost preuzima i na širem teritoriju ? izvan država članica,
piše uvodničar lista. Dodatnu motivaciju za brzo širenje NATO
saveza pružio je 11. rujan, odnosno teroristički napadi na Ameriku.
Zajednička je obrana potrebna ne samo protiv terorista, već i
protiv takozvanih 'država u raspadu' koje zbog svoje nestabilnosti
predstavljaju globalnu prijetnju. Zbog toga je važno da NATO savez
i Europska unija primaju nove članice. Za mlade demokracije iz
bivšeg sovjetskog bloka članstvo u NATO-u i Europskoj uniji
predstavlja važnu gospodarsku poveznicu sa svijetom, a ne samo
vojno sigurnosni aranžman. NATO savez ostaje u velikoj mjeri
organizacija u razvitku. No njegovi su uspjesi očiti ? NATO je
stabilizirao Europu, zaustavio je širenje komunizma, spasio je
Balkan od genocida. NATO savez raspolaže ogromnom vojnom snagom, no
činjenica je da ta snaga mnogim zemljama, umjesto da ih straši, budi
nadu u bolju budućnost.
Washington Post primjećuje da je bolja budućnost još uvijek
prilično neizvjesna kada je u pitanju mirovni angažman NATO saveza
u Bosni i Hercegovini. Uvodničar analizira postignuća međunarodne
zajednice u svjetlu moguće koalicijske - a možda i isključivo
američke - administracije Iraka nakon pada sadašnjeg režima. Mir u
Bosni i Hercegovini ovisi o nazočnosti 12 tisuća stranih vojnika.
Funkcioniranje vlasti ovisi u velikoj mjeri o intervencijama
jednog stranca, visokog predstavnika koji ima gotovo diktatorske
ovlasti. Što je najgore, piše list, na nedavnim izborima na vlast su
se vratile neke od nacionalističkih stranaka, koje su zemlju prije
deset godina odvele u rat. Bosna i Hercegovina nije više 'država u
raspadu' kakva je bila tijekom devedesetih, ali je postala središte
ilegalnog trgovanja ljudima, i dalje je utočište ratnih zločinaca,
kao i rupa bez dna kada je u pitanju zapadna pomoć i novac iz
zapadnih vojnih proračuna. Lekcije iz Bosne ? smatra uvodničar
lista ? trebaju se naučiti kako se ne bi ponovile u Iraku. Jedna od
glavnih lekcija glasi: demokracija, iskazana čestim održavanjem
izbora, može usporiti političke i ekonomske reforme, umjesto da ih
potiče. Glavni uspjesi u Bosni i Hercegovini ? prekid rata,
djelomičan povratak izbjeglica, izbacivanje ratnih zločinaca iz
organa vlasti nisu rezultat demokratskog procesa već djelovanja
visokog predstavnika koji ima velike upravne ovlasti. Daljnji
napredak Bosne i Hercegovine ovisi o uvjetovanoj, a ne bezrezervnoj
materijalnoj i novčanoj pomoći Zapada, što znači da lokalna javnost
i lokalni političari sami moraju poduzeti korake koji će voditi
napretku njihove zemlje. Prema tome iako je demokracija konačni
cilj, ona možda ne treba biti i početni korak. Sve to treba imati na
umu kada se razmišlja o budućem angažmanu u Iraku, zemlji u kojoj će
izgradnja demokracije predstavljati znatno veći izazov negoli što
je to slučaj u Bosni.
(VOA)