AU 12. XI. PR: NEVOLJE U NJEMAČKOJ UZDRMAT ĆE I AUSTRIJU

AUSTRIJA DIE PRESSE 12. XI. 2002. Jesen u Njemačkoj "Kada Austrijanac optuži Nijemca za oholost, nije učinio ništa pretjerano originalno. No, što je drugo dva puta u roku od jednog desetljeća moglo potaknuti susjednu zemlju da jednostavno ignorira popratne pojave velikih gospodarskopolitičkih previranja? Pri ponovnom ujedinjenju Njemačka nije napravila kompromis između niske produktivnosti u istočnim zemljama i konvertibilne njemačke marke te je deset godina kasnije prilikom uvođenja eura riskirala uvođenje kamatne politike koja se orijentira prema stopi inflacije u Irskoj, Grčkoj i sličnim zemljama te ne može biti instrument konjunkturnog impulsa u samoj Njemačkoj. No, sve to može proći u uvjetima snažnog gospodarskog rasta i naglih poboljšanja produktivnosti - za što su Njemačkoj trebale drastične reforme. One su pak izostale. Njemačka se pogrešno smatrala nepotopivim brodom čiji smjer plovidbe ne mora diktirati nekoliko ledenih bregova. Zatrpani potencijali koji su mogli osigurati veću učinkovitost nisu aktivirani ili je to učinjeno mučno sporo a međusobna isprepletenost financijskih instituta, industrije i zemaljskih vlada ostala je gotovo netaknuta. Neko je vrijeme New Economy posredovala varav dojam dinamike; u međuvremenu je od svega toga preostala tek raspodjela imovine iz ruku glupih u ruke pametnih, nazvana 'novo tržište', te golemi dugovi Telekoma i - bar - uspješno pozicioniranje savezne zemlje Baden-Wuerttemberg u statusu lokacije za povoljno poslovanje high-tech industrije. No, razvoj tehnologija budućnosti u velikom stilu? Ili obrazovna ofenziva čiji će cilj ponovno biti najviši mogući rezultati? Ne u Njemačkoj. Tako su privredna i fiskalna politika dugo godina izbjegavale osloboditi privredu golemog tereta propisa. Helmut Kohl a posljednje četiri godine i Gerhard Schroeder nisu proveli nužne reforme okoštalog tržišta rada. Nisu uloženi ni dovoljni napori u stanjivanje državnog aparata kako ovaj u lošim vremenima ne bi postao teretom za konjunkturnu politiku. Loša su vremena nastupila a prosječni njemački građanin ostao je bez istinske perspektive. Mora štedjeti i istodobno oživjeti potrošnju. Od ponovnog ujedinjenja Njemačke još je više usredotočen na samog sebe i osuđen da se vlastitim snagama izvuče iz nevolje - zaključujući uz sve veću dozu frustracije da je izložen sve većem stresu dok se istodobno malo toga mijenja. Osim toga, previsoka monetarna relacija i previsoke kamate suočavaju ga s prijetnjom deflacijske spirale kakva već godinama blokira nekoć tako vitalni Japan. Stoga nije nimalo čudno što 'nam je sada dosta', kao što je napisao koelnski list Express. Nije nimalo čudno ni što je psiha poduzetnika teže uzdrmana nego u drugim zemljama; što se umor novih saveznih zemalja širi i na ostale; što je val stečajeva zahvatio cijelu zemlju; što građani ozbiljno shvaćaju glasine poput one o odlasku Siemensova koncerna iz Njemačke. Nekoć su anegdote o radnicima iz istočnog dijela Njemačke, koji se ne uspijevaju prilagoditi novim okolnostima, izazivale smjeh. Danas građani zapadnog dijela Njemačke bolno postaju svjesni da ni sami nisu ništa bolji. No, sve to nije pretjerano smiješno ni Austrijancima budući da su i sami u tek nešto boljoj poziciji te budući da uviđaju da društva zaljubljena u državu prva dobivaju pljuske od svojih ljubljenih kada nastupe lošija vremena. Čak je i zluradost neumjesna - iako je Njemačka možda mnogima simpatičnija u ulozi zastrašujućeg primjera nego u ulozi svijetlog uzora. Naime, s obzirom na tijesnu isprepletenost dva gospodarska prostora, i u Austriji se zemlja može tresti ako je epicentar u Berlinu", upozorava na kraju komentara Michael Prueller.