GB-US-IQ-intervencija-Glasila/mediji-Diplomacija-Strana pomoć-Ratovi vb-Independent 10. XI. hoće li biti napada na irak? VELIKA BRITANIJATHE INDEPENDENT19. XI. 2002.UN će ostati relevantan jedino ako stanemo iza njega"Jednoglasna
potpora novoj UN-ovoj rezoluciji za Irak važno je ostvarenje vodećih pragmatičara u Bushovoj vladi, i za Tonya Blaira. Lako je precijeniti utjecaj premijera na moćnog predsjednika, no jednako je površno odbaciti britanskog čelnika kao tek nešto više od bijednog pudla. Blair mjesecima naglašava važnost rješavanja iračkog problema preko UN-a a SAD je to i napravio. Između Blairovih poziva i američkih djela postoji određena veza, iako je Blairova uloga bila ograničena na jačanje argumenata Colina Powella. Za sada, barem, međunarodna zajednica ujedinila se protiv Bagdada. Unilateralističko stajalište gospode Cheneya i Rumsfelda za sada nije realizirano u vojnoj akciji. Unatoč tome, ovo je tek kraj prve faze, uspješno zaključenje početnih diplomatskih nesuglasica. Rezerviranost prema ratu u Iraku, koja se sustavno izražava u ovim novinama, nisu nestale. SAD i Velika Britanija još uvijek mogu otpočeti vojni napad bez potpore UN-a, tvrdeći kako se Irak ne pridržava nove rezolucije. Neizbježno je da se točno značenje 'nepridržavanja' može različito
VELIKA BRITANIJA
THE INDEPENDENT
19. XI. 2002.
UN će ostati relevantan jedino ako stanemo iza njega
"Jednoglasna potpora novoj UN-ovoj rezoluciji za Irak važno je
ostvarenje vodećih pragmatičara u Bushovoj vladi, i za Tonya
Blaira. Lako je precijeniti utjecaj premijera na moćnog
predsjednika, no jednako je površno odbaciti britanskog čelnika
kao tek nešto više od bijednog pudla. Blair mjesecima naglašava
važnost rješavanja iračkog problema preko UN-a a SAD je to i
napravio. Između Blairovih poziva i američkih djela postoji
određena veza, iako je Blairova uloga bila ograničena na jačanje
argumenata Colina Powella. Za sada, barem, međunarodna zajednica
ujedinila se protiv Bagdada. Unilateralističko stajalište gospode
Cheneya i Rumsfelda za sada nije realizirano u vojnoj akciji.
Unatoč tome, ovo je tek kraj prve faze, uspješno zaključenje
početnih diplomatskih nesuglasica. Rezerviranost prema ratu u
Iraku, koja se sustavno izražava u ovim novinama, nisu nestale. SAD
i Velika Britanija još uvijek mogu otpočeti vojni napad bez potpore
UN-a, tvrdeći kako se Irak ne pridržava nove rezolucije. Neizbježno
je da se točno značenje 'nepridržavanja' može različito
protumačiti, a moguće je da će postati i razlog ozbiljnih
neslaganja u bliskoj budućnosti. Jastrebovi u vladi SAD-a nisu
otišli. Neki od njih još uvijek traže izgovor da krenu u rat i bez
potpore međunarodne zajednice. U ovom smislu su i dalje opasno
samouvjereni. Unilateralni napad na Irak imao bi jednako
destabilizirajući učinak, i podijelio bi međunarodnu zajednicu,
kao da proveden prije no što je donešena nova rezolucija.
Svaku od faza u ovom sukobu treba rješavati putem UN-a, i to ne zbog
pobožnog štovanja te institucije, nego jer je to najučinkovitiji
način rješavanja loše definirane prijetnje koju predstavlja Sadam.
Slijedeća faza mogla bi biti teža i složenija. Ruski veleposlanik u
UN-u prošlog je petka kazao kako nova rezolucija otvara vrata
'političkom diplomatskom rješenju'. Neki od saveznika
predsjednika Busha ne pokazuju vjeru u to da je diplomatsko
rješenje moguće, a kamo li vjerojatno. No za sada, pažnja se
preusmjerila s UN-a na Irak. Jednoglasnost međunarodne zajednice
znači obnovljeni i moćni pritisak na Sadama. Sve dok SAD nastavlja
ovakvu politiku, autoritet UN-a bi nakon ove međunarodne krize
mogao ojačati. Prije nekoliko mjeseci, ovakav razvoj situacije
nije se činio moguć", stoji u uvodniku lista.