FR-TR-E-FRANCUSKA-Politika OTVORENO PROTIVLJENJE D'ESTAINGA USLASKU TURSKE U EU Piše: Frano CetinićPARIZ, 10. studenoga (Hina) - Otvorenim protivljenjem ulasku Turske u Europsku uniju, Valery Giscard d'Estaing (VGE), predsjednik
Konvencije o budućnosti Europe, izazvao je oštre osude u Ankari, ali i gnjev pojedinih članova Konvencije te, bar u Francuskoj, prekinuo zaglušujuću tišinu oko bitnih pitanja proširenja EU.
Piše: Frano Cetinić
PARIZ, 10. studenoga (Hina) - Otvorenim protivljenjem ulasku
Turske u Europsku uniju, Valery Giscard d'Estaing (VGE),
predsjednik Konvencije o budućnosti Europe, izazvao je oštre osude
u Ankari, ali i gnjev pojedinih članova Konvencije te, bar u
Francuskoj, prekinuo zaglušujuću tišinu oko bitnih pitanja
proširenja EU.#L#
"Turska nije europska zemlja. Njezin glavni grad nije u Europi, a 95
posto njena stanovništva živi izvan Europe", rekao je VGE u
subotnjem izdanju Le Mondea te u aluziji na predstojeći "val i pol"
proširenja naglasio: "Mi razmišljamo o Europi koja broji 25 plus 2,
i to je sve!".
Giscard je rekao ono što većina francuskih političara, posebno iz
redova desnice ili centra, misli u sebi ili kaže tek off the record:
primanje bi Turske označilo "kraj Europske unije".
"Oni koji su najviše pogurali proširenje u pravcu Turske jesu
protivnici Europske unije", kaže još VGE u otvorenoj aluziji na
Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju.
Nakon uvjerljive pobjede islamista u Turskoj, a samo mjesec dana
pred summit u Kopenhagenu na kojem će se odlučivati o proširenju,
VGE je odlučio prekršiti "europski tabu" i progovoriti o
političkom, zemljopisnom i kulturnom identitetu Unije.
Pristaše europske integracije, poput bivših ministara Francois
Bayroua ili Alaina Lamassoura, dijele u potpunosti Giscardovo
mišljenje, dok ga stranke ljevice osuđuju. Tako socijalistički
prvak Francois Holland kaže kako "vjera ne bi smjela biti
preprekom", ali ipak domeće da Turska "ni iz daleka nije ispunila
neke od osnovnih uvjeta za prijem u Uniju".
Komunistički pak euro-zastupnik Francis Wurtz priznaje da je
"šokiran", dočim zastupnik zelenih Noel Mamere izražava
"neslaganje" te govori kako je sama perspektiva ulaska Turske u
Uniju "podstakla snažan razvitak ljudskih prava".
Analitičari ipak naglašavaju kako su političari na vlasti obvezani
na veću diskreciju od samog VGE i za primjer uzimaju bivšeg šefa
francuske diplomacije Huberta Vedrinea koji je napustio raniji
"politički korektni rječnik" te u intervjuu za La Libre Belgique
ovih dana naglasio: "Turska nije europska zemlja. Ima isto toliko
razloga da uđe u Europsku uniju koliko i Francuska u Organizaciju
afričkog jedinstva".
Nabrajaju se i brojna pitanja koja ostaju otvorena u euro-turskim
odnosima: nedavna izborna pobjeda "umjerenih" islamista, pitanje
ljudskih prava, posebno odnos prema Kurdima, presudna uloga vojske
u političkom životu, turska prijetnja anektiranjem sjevernog
dijela Cipra ukoliko Petnaestorica u Kopenhagenu odluče primiti
podijeljeni otok, ili još uvjeti koje Ankara, kao članica NATO-a,
postavlja za osnutak "europskih snaga za brzu intervenciju".
Neki francuski komentatori ukazuju i na "kuriozitet" da do
Giscardova intervjua u Le Mondeu dolazi samo dan nakon posjeta
Vatikanu, gdje mu je Ivan Pavao II govorio o potrebi da se u budućem
Europskom ustavu na jasan način istakne značenje kršćanske vjere,
prijedlog kojemu se svojedobno oštro bio suprodstavio bivši
francuski premijer Lionel Jospin.
Ovim svojim europskim kredom VGE je potvrdio podudarnost sa
stavovima što su ranije uglavnom dolazili iz Njemačke, gdje i živi
najbrojnija turska manjina unutar Unije, a koje su otvoreno
zastupali Giscardov bliski prijatelj, bivši kancelar Helmut
Schmidt, isto tako bivši kancelar Helmut Kohl, autor često napadane
formulacije o Europi kao "kršćanskom klubu" ili Edmund Stoiber s
izjavom kako ne može zamisliti da bi se "granice Europe mogle
poklapati s iračko-turskom granicom".
Preostaje jedino da se vidi hoće li za summita EU u Kopenhagenu
Giscardova argumentacija protiv primanja Turske imati istu težinu
kakvu je imala ona glasovita kojom je početkom sedamdesetih godina
odbacio bio negativno mišljenje Europske komisije o kandidaturi
Grčke: "Platon ne igra u drugoj ligi!".
Ako ništa drugo, VGE je postigao što je htio: otvorivši raspravu o
bitnim pitanjima europske budućnosti, učinio je značajan iskorak
iz stanja koje su neki euro-skeptici nazvali "bizantskim
cjepidlačenjem o kvadratu nad hipotenuzom institucionalnog euro-
trokuta".
(Hina) fcet sd