FRANCUSKA: RAFFARIN PROVODI MJERE DECENTRALIZACIJE

Piše: Frano Cetinić PARIZ, 20. listopada (Hina) - Francuski premijer Jean-Pierre Raffarin dao je sebi rok od 150 dana da prijenosom ovlasti na teritorijalne jedinice provede decentralizaciju, koja bi trebala umanjiti "piramidalni karakter francuske države", kako se izrazio predsjednik Jasques Chirac.#L# Reforma koju je nedavno pokrenuo premijer Raffarin trebala bi označiti početak "drugog čina decentralizacije", nakon onog prvoga što su ga prije 20 godina bili poduzeli socijalisti. Centralistički karakter francuske države, često nazivan i "jakobinskim modelom", mada je Francuska revolucija samo baštinila već u vrijeme "staroga režima" provedenu centralizaciju, odavno je postalo općim mjestom političkih rasprava. Prijedlogom novoga ustavnoga zakona, o kojem će Senat raspravljati 28. listopada, a Nacionalna skupština 16. studenog, predviđa se niz promjena ustavnih odredaba, uključujući i članak 1. francuskog Ustava u kojem stoji: "Francuska je nedjeljiva, laička, demokratska i socijalna republika", a koji će biti upotpunjen odredbom da je državna "organizacija decentralizirana". Iz tog ustavnog načela proistječu dvije značajne posljedice - teritorijalnim jedinicama priznat će se pravo na "zakonodavno eksperimentiranje", što omogućuje općinama, departmanima i regijama da ponište ili usvoje neki zakon ili odluku, a praktički se još uvodi i princip subsidijarnosti po kojem niže razine vlasti, regije i druge lokalne zajednice, obnašaju funkcije iz nadležnosti države ukoliko su one za to sposobnije od središnje vlasti. Već sada francuske regije dijele s državom nadležnosti oko pitanja profesionalnog obrazovanja, ekonomskog razvitka, upravljanja europskim fondovima, turizma ili prostornog planiranja. Da bi bio učinkovit, ovaj bi prijenos ovlasti trebao pratiti prijenos financijskih sredstava s države na organe lokalne vlasti, jer bi, u protivnom, došlo do eksplozije lokalnih pristojbi i poreza, te do poreske nejednakosti među različitim regijama i departmanima. Francuska državna organizacija - s 37 tisuća općina, 100 departmana i 26 regija, plus nekoliko prekomorskih teritorija i departmana - složena je institucionalna mreža koja svojom centralističkom potkom odudara od europskih demokratskih sustava, bilo da su oni federalistički kao u Njemačkoj ili Belgiji, ili unitaristički kao u Italiji, Velikoj Britaniji ili Španjolskoj. Posebno je važan primjer Belgije, koja je u dva desetljeća prešla s centralističkog, po francuskom uzoru, na dvostruki - kulturni i ekonomski - federalistički sustav. Protivnici decentralizacije govore da se država na taj način želi osloboditi dijela svojih financijskih obveza. "Nema te regije koja pristaje povećati vlastite poreze, samo zato a bi Raffarin smanjio svoje", ističe se u klupama socijalističke opozicije, koja ipak, ne želi frontalno napasti cijeli projekt, jer je ideja decentralizacije rođena u njenim redovima. Neuspjeh projekta regionalizacije koji je 1969. ponudio na referendum general De Gaulle, duboko je obilježio političku svijest Francuske, a pitanje Korzike ili Nove Kaledonije, koja od 1998. uživa poseban status, gorući su primjeri kako se na planu državne organizacije mora uvesti doza decentralizacije. Međutim, čuju se i mišljenja da je Francuskoj danas, izloženoj naletima globalizacije, potrebnije nacionalno jedinstvo nego lokalna autonomija - prenošenje suvereniteta na regije značit će opasnu fragmentaciju vlasti jer se u novom svjetskom poretku lokalne slobode ne mogu nositi s vanjskim interesima koji bujaju u odsustvu državne i nacionalne kohezije. (Hina) fc maš