IT - 4.XI. CORRIERE - TURSKI IZBORI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 4. XI. 2002. Želja za promjenom (misleći o Bruxellesu) "Turska je izabrala. Umjereni islamisti iz stranke za pravdu i razvoj (AKP) nadmoćno su pobijedili na izborima, nadvladavši kemaliste iz narodne republikanske stranke, i imat će apsolutnu većinu u parlamentu. Potvrdili su se u provincijama zemlje, ali su osvojili i velike gradove. Pa ipak bi bilo nepromišljeno smatrati jučerašnji rezultat posljedicom odlučujućeg sukoba, dobivenog željom za tradicijom, ženama pod velom, popuštanja Orijentu i imperijalnim sugestijama iz prošlosti. Isto bi tako bilo nepromišljeno ustvrditi da su izgubili laici, podržavatelji suvremene i zapadnjačke Turske. Stvarnost je da je, više nego li islamisti kao takvi, u zemlji gdje se politika vodi posuđenim glasovima a ne ideologijom, ili sukobom između platformi, prevladala želja za promjenom, za novim licima, i da je poražena cijela jedna upravljačka klasa. Dokaz je da su u samoj pobjedničkoj stranci ličnosti s najrazličitijim stranačkim iskustvima, koje obuhvaćaju taj splet između tradicionalnog i sekularnog društva koji je oduvijek obilježavao Tursku. (...) Vjerojatno je da će se islamisti, gotovo sigurno sami za kormilom zemlje, samo prilagoditi uputama ili sugestijama elita (građanskog društva, oružanih snaga, federacije industrija, nevladinih organizacija) koje nadziru zemlju. Ni želja za Europom neće biti problem. Štoviše. Jučerašnje je glasovanje to na neki način potvrdilo, jer se glede potrebe za ulaskom u EU, u korektnom odnosu davanja i primanja, praktično svi slažu, počevši od islamista, koji ni ne žele biti tako zvani i koji priznaju da su probavili pouke iz prošlosti. Razlozi te pobjede su brojni, i tiču se događaja i grešaka posljednje četvrtine stoljeća. (...) Poslušan turski narod je digao glavu, više kako bi kaznio nego nagradio, tražeći što bi novo mogla predložiti politika. Nitko još ne zna tko će biti predsjednik vlade, i koji će biti glavni pravci izvršne vlasti koja će biti formirana slijedećih tjedana. No već se može naslutiti da se odluke u unutarnjoj plitici tek trebaju potvrditi, dok će u vanjskoj politici vjerojatno doći do nekih prilagodbi: ne s Europom i SAD-om, već sa susjednim arapskim zemljama, s kojima je Turska uvijek imala složene odnose", piše Antonio Ferrari.