IT - 1. XI. CORRIERE - MATVEJEVIĆEV SUD ZA KNJIŽEVNE ZLOČINE?

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 1. XI. 2002. Čemu služi posebni sud za 'kažnjiva djela pera' "(...) U jednom novijem broju lista 'Il caffe illustrato', vrijednom dvomjesečniku kojega uređuje Walter Pedulla, pročitao sam članak Predraga Matvejevića, jednog od najbistrijih spisatelja koji dolaze iz bivše Jugoslavije, koji je tražio posebni sud za izdavanje presuda za 'krivnje ljudi od pera', krivih što su laskali Miloševiću, Karadžiću i Mladiću. Matvejevićeve riječi sam čitao sa sve većom emocijom: 'Takav bi sud trebao moći javno suditi svim odgovornima za tu tragediju, obznanjujući svijetu njihova imena: onoga koji je prvi uputio i pripremio srpskog 'vožda' koji je sada u Haagu (a njegovi su učitelji bili Dobrica Ćosić i njegovi skutonoše); onoga koji je podupro hrvatskog 'vrhovnika i koristio izvučeno pero za opravdavanje agresije protiv Bosne (Ivan Aralica, primjerice), onoga koji je držao mikrofon pod bradom jednog 'guslara' i veličao njegove pothvate dok je tukao ljude od jednog do drugog kraja Sarajeva (a govorim o srpskom pripovjedaču Momi Kaporu, porijeklom iz Bosne)'. I još: na optuženičkoj klupi trebaju završiti 'svi drugi koji su prihvatili zločin, poticali na zločin, opravdavali nedjela na najrazličitije načine, i još ih uvijek nastoje opravdati: beogradski pisac Matija Bećković koji je bacio neizbrisivu ljagu na svoj talent, srpski pjesnik Gojko Đogo i Rajko Nogo s njihovim izopačenim nacionalističkim misticizmom; hrvatsko-bosanski pripovjedač i pjesnik Anđelko Vuletić, pomoćnik najgorih stjegonoša mržnje; isto tako hrvatsko-bosanski pjesnik Mile Pešorda isto sijač mržnje'. I Matvejevićev je tekst dugo nastavljao tom intonacijom. Tada sam, međutim, zastao, i razmislio. Neke od tih pisaca poznajem i ja, i dijelim Matvejevićev prijezir. No, pitao sam, kakva je potreba da ih se odvuče pred neki posebni sud? Drugačije bi bilo da ih se može optužiti za konkretna djela, prave zločine; a ako ih se, pak, želi osuditi samo za ono što su napisali, trebalo bi biti dovoljno, trebamo se zadovoljiti, da pišemo (u mom slučaju, čitamo) knjige, priče, eseje i pjesme drugačijeg znaka, možebitno suprotnog od njihovog. Kako bi štedjeli u mjeri sudskih kazni. Ali i radi osjećaja mjere i razmjera. Jer, ako želimo na optuženičku klupu želimo dovesti pisce i pjesnike krive što su u prošlom stoljeću poticali još i gore zločine od onih počinjenih u bivšoj Jugoslaviji, gdje ćemo naći tih dvadeset ili trideset stadiona koji bi ih mogli, jedva, sve primiti", piše Paolo Mieli.