IT - 27.X. AVVENIRE - RUSKI POTEZI

ITALIJA AVVENIRE 27. X. 2002. Složena igra Kremlja "A sada? Kao što je bilo za predvidjeti, nasilni ishod opsade kazališta Dubrovka ne rješava stare probleme već otvara nova pitanja. Barem je Putin, i uz objavljivanje prava Rusije da ne popušta pred teroristima, pokazao određenu ljudsku i političku senzibilnost tražeći od nacije oprost za desetke mrtvih, za sve koje nije uspio spasiti. Bujica čestitki, iz svih država i od svih čelnika, koja je jučer dolazila u Kremlj s protjecanjem sati dobivala je gorak i groteskan okus dok je broj nevinih žrtava nastavljao rasti. Nova pitanja odnose se na unutarnju kao i međunarodnu situaciju Rusije. A zabrinjavaju još više ako se projiciraju u treću dimenziju u kojoj se lokalne krize, prikladne za iskorištavanje na globalnoj skali, od palestinske intifade do Filipina i sada Čečenije, riskiraju razvijati kao u laboratoriju. Što bi se moglo dogoditi, primjerice, u okupiranoj Čečeniji, ali koju Rusi ne nadziru? Nekoliko sati nakon akcije već su stizale vijesti o čišćenjima terena i bombardiranjima. Čečeni su platili tisućama žrtava (i širokim kršenjem mnogih od najosnovnijih prava) izazov ruskom divu, no naoružane bande još uvijek uživaju, dvije godine nakon ponovno osvajanja Groznog od strane Crvene Armije, veliku potporu: Od tuda proizlazi ponavljanje atentata (posljednji u kolovozu: 121 ubijen ruski vojnik) i strah podržavatelja prokremaljske vlade. Što će se dogoditi na Kavkazu? Prije nekoliko tjedana Putin je prijetio da će napasti Gruziju, optuženu da čečenskim borcima ne priječi prolaz preko svojeg teritorija, ali poglavito krive radi vojne politike (zahtjev za priključenje NATO-u) i gospodarske politike (naftovodi) koje su daleko od želja Moskve. Uz to su neke republike Ruske federacije izmučene invazijom čečenskih izbjeglica (Osetija) i atentatima (Dagestan): koliko će izdržati? S međunarodne točke gledanja Putin je u danima krize potvrdio da ima čvrste živce. Pripremao je napad na kazalište ali je potvrđivao svoj 'ne' planovima rata protiv Iraka. Povezivao je čečenski upad s međunarodnim terorizmom (Bali, Filipini i Moskva, 'karike istog lanca') no prema njemu se odnosio samo kao prema ruskom problemu, štoviše samo problemu Kremlja. Kocka, možda. U ovom trenutku izgleda uspjela, ali tko zna koliko će potrajati. Ako promijeni ideju Putin će to učiniti u svojem stilu, mirno i koristoljubivo. Mogao bi Bushu naplatiti odštetu za dugove koje Irak ima prema Rusiji, za 200 ugovora koje ruske tvrtke imaju s Bagdadom, privilegije koje ruski posrednici imaju u vođenju izvoza iračke nafte u UN-ovom programu 'Oil for food'. To će doći, možda, kada će Rusija napraviti naftnu pričuvu (600 milijuna barela) koja bi zapadu trebala jamčiti ograničavanje cijene nafte. I za koju je Kremlj već od SAD-a, na summitu u Houstonu (Texas), zatražio financiranje istraživanja, prerade i prijevoza u vrijednosti od 50 milijardi dolara", Piše Fulvio Scaglione.