CH-BL-E-diplomati-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi švicarska-le temps od 24.10.02. couchepin o sjedinjenim europskim državama ŠVICARSKALE TEMPS24.X.2002.Pascal Couchepin: 'Neće biti Sjedinjenih Europskih Država'Švicarski ministar
gospodarstva Pascal Couchepin objavio je ovih dana knjigu razgovora s piscem Jeanom Romainom u kojoj, među ostalim, govori o svom osobnom i političkom životnom putu, o globalizaciji, o Europi. List je objavio ulomak iz knjige u kojemu govori o potrebi Švicarske da uđe u Europu, ali i tvrdi da Unija nema budućnosti na dulji rok. Iz napisa izdvajamo: "Švicarska je vjerojatno jedini primjer kolektivne vlasti koja ispunjava svoju zadaću na zadovoljstvo naroda. Nikada ova ili ona frakcija ne želi prigrabiti vlast i nikada je ne obnaša samo jedan čovjek. Sovjetski Savez svojedobno je na svoj način uspostavio kolektivnu vlast, ali ju je zapravo obnašao glavni sekretar partije. Ne poznajem sustav kolektivne vlasti koji je tako dugo odolijevao vremenu kao što je naš. (...)Uđe li Švicarska u Europsku uniju i ta se Unija raspadne, a razne zemlje ponovno steknu svoju samostalnost, nisam siguran da bi Švicarska opet bila onakva kakvu smo je poznavali. Švicarska je proizvod povijesti, slučaja, okolnosti i ljudske volje, s četirima
ŠVICARSKA
LE TEMPS
24.X.2002.
Pascal Couchepin: 'Neće biti Sjedinjenih Europskih Država'
Švicarski ministar gospodarstva Pascal Couchepin objavio je ovih
dana knjigu razgovora s piscem Jeanom Romainom u kojoj, među
ostalim, govori o svom osobnom i političkom životnom putu, o
globalizaciji, o Europi. List je objavio ulomak iz knjige u kojemu
govori o potrebi Švicarske da uđe u Europu, ali i tvrdi da Unija nema
budućnosti na dulji rok. Iz napisa izdvajamo: "Švicarska je
vjerojatno jedini primjer kolektivne vlasti koja ispunjava svoju
zadaću na zadovoljstvo naroda. Nikada ova ili ona frakcija ne želi
prigrabiti vlast i nikada je ne obnaša samo jedan čovjek. Sovjetski
Savez svojedobno je na svoj način uspostavio kolektivnu vlast, ali
ju je zapravo obnašao glavni sekretar partije. Ne poznajem sustav
kolektivne vlasti koji je tako dugo odolijevao vremenu kao što je
naš. (...)
Uđe li Švicarska u Europsku uniju i ta se Unija raspadne, a razne
zemlje ponovno steknu svoju samostalnost, nisam siguran da bi
Švicarska opet bila onakva kakvu smo je poznavali. Švicarska je
proizvod povijesti, slučaja, okolnosti i ljudske volje, s četirima
kulturnim i jezičnim zajednicama i dvjema glavnim vjerama.
Uđemo li u Uniju i ta se Unija raspadne, malo je izgleda da ćemo opet
doći na status quo ante. Mislim da ljudi to naslućuju i to je jedan
od razloga njihova nepovjerenja. Siguran sam da će Unija nestati u
dalekoj budućnosti. Kada to kažem, mislim na razdoblje od nekoliko
desetljeća. No o budućnosti zemlje mora se razmišljati u
stoljećima.
SAD je stvoren kao nov entitet, bez povijesti. Ljudi koji su
doseljavali u Ameriku prihvaćali su novi sustav točno utvrđenih
vrijednosti. Bježali su iz zemalja u kojima su često bili
progonjeni, bili oni protestanti, irski katolici ili židovi iz
istočne Europe. (...)
Razumijem strah naših građana. Gledamo kako se Europa gradi kao što
gledamo u akrobata na trapezu: divimo se njegovoj spretnosti i
bojimo se pada koji je uvijek moguć.
Tako smo u vrijeme kada se održavao susret na vrhu u Nici, u prosincu
2000., imali osjećaj da gubimo ravnotežu. Stvari su opet pošle
svojim tijekom, ali nismo bili daleko od pada. Prijelaz na euro
također je iznimno teška vježba ravnoteže.
Mislim da od pojma suvereniteta ne treba načiniti apsolutnu
vrijednost. Državni suverenitet treba biti načelo koje će državi
omogućiti da djeluje u interesu svojih građana. Zato je država i
suverena. Švicarski su kantoni bili suvereni u XVIII. stoljeću, a
1848., u interesu građana, dio suvereniteta prenijeli su na
središnju državu. Za Švicarsku je proces ulaska u EU još jedan korak
u pravcu pridruživanja višoj zajednici kako bi se izvukla
zajednička korist, pri čemu treba napomenuti da država Unije ima
veće ovlasti od kantona u Švicarskoj Konfederaciji.
Mislim da trebamo sudjelovati u izgradnji novog društva koje je
zanimljivo iz više razloga i nečuveno je u povijesti. Bude li se
kretala u izvornom pravcu, a ne prema stvaranju neke vrste
superdržave, siguran sam da trebamo sudjelovati u pothvatu.
Trebat će nam desetljeće da to ostvarimo i ne bude li se Unija
agresivno ponašala i ne odluči li nas 'kazniti' što nismo brži, to
mi se čini jedini ispravan put. No odluči li Unija 'kazniti' naše
otezanje i bude li odveć bahato očitovala svoju nestrpljivost,
rekao bih da smo dobro učinili što nismo ušli jer bi to značilo da se
ponaša kao imperijalistička sila. Htio bih da uđemo samo u
snošljivu zajednicu."