IT 22. X. AVVENIRE - DŽIHAD U ITALIJI

ITALIJA AVVENIRE 22. X. 2002. Džihad u talijanskom umaku "Uhidbe u Anziju, događaji oko brodova-duhova u Sredozemlju koji bi u Europu mogli iskrcati članove Al Qaede, izjave milanskog zamjenika tužitelja Dambruosa koje potvrđuju brojke koje se odnose na mudžahedine koji borave u Italiji a o kojima su pretpostavke iznijeli neki analitičari. Mogu li ti znakovi navesti na pomisao o promjeni ponašanja radikalnog islamizma spram Italije i konkretne prijetnje za našu zemlju? Govore to ishodi istraga koje su u tijeku, koje ne treba ni podcjenjivati ni medijski prenaglašavati, već ocjenjivati kao mogućnost da rasvijetle pojavu koja može predstavljati ozbiljnu opasnost za nacionalnu sigurnost. Kako je već potvrdio veliki dio istraga koje su se, poglavito počevši od 1998., odnosile na radikalne skupine. Italija, dakle, više ne bi morala biti, kao u prošlosti, mjesto organizacije mreža za logističku potporu, promičbu, financiranje i novačenje mnogih sudionika džihada. Možda je postala bojno polje. Devedesetih godina blizina Balkana iz Italije je učinila izbočeni položaj 'boraca za Božja prava' koji su u Bosnu išli kako bi branili muslimansku subraću. Nakon 1996, dio tih 'boraca' vratio se u Italiju dok su drugi krenuli u talibanski Afganistan, često pod oznakom Al Qaede. To se političko-vojno hodočašće nastavilo bez prekida sve do Twin Towersa. (...) Sada se radi o tome da se shvati je li taj dogovor o sigurnosti, Aqd al aman, vjerski potvrđen, kojega su radikali autonomno sklopili s Italijom devedesetih godina na temelju kojega su se oni suzdržavali od terorističkih djelovanja protiv naše zemlje u zamjenu za određenu toleranciju njihove nazočnosti, još uvijek na snazi. Ili se, kako izgleda, slika promijenila. Počevši od 1998. zapravo se represija pojačala, kao i talijanska suradnja u pitanju protuterorizma s nekim režimima islamskih zemalja koje islamisti smatraju 'bezbožnima'. Poglavito se promijenila i uloga Italije nakon sudjelovanja u operaciji Enduring Freedom. Za neke radikalne skupine taj je izbor jasno svrstao našu zemlju na stranu neprijatelja, čineći je tako možebitnom metom globalnog džihada. Mada treba podsjetiti da teorijski, vjerska odredba, koju obično ti militanti dosljedno slijede, obvezuje one koji ne namjeravaju poštivati dogovor da napuste zemlju domaćina prije no što se izvana počnu protiv nje boriti. Oni bi međutim mogli dati militantima koji dolaze izvana informacije potrebne za vođenje džihada u Italiji. No, kako bilo, nakon 11. rujna više ne postoji niti jedna sigurna zapadna zemlja. Jedina mogućnost da se ublaži rizik jest da se ukloni voda u kojoj plivaju ribe terorizma. Srednjoročno to znači poticati izgradnju jednog nacionalnog islama koji ne bi bio islamistički, koji bi se do kraja razračunao s radikalizmom. Kratkoročno je ključna prevencija", piše Renzo Guolo.