ŠVICARSKA-LE TEMPS 16.10.02. TODD: SUKOB AMERIKE I EUROPE

ŠVICARSKA LE TEMPS 16.X.2002. 'SAD koji bi trebao osiguravati mir u svijetu, čimbenik je nereda' Laurent Wolf u Parizu je razgovarao s Emmanuelom Toddom, demografom, stručnjakom za obitelj i autorom knjige 'Nakon carstva, esej o raspadu američkog sustava': " - Kažete da je svemoć Sjedinjenih Država obmana. Na čemu temeljite tu tvrdnju? = Već nekoliko godina Amerikanci žive na kredit. Njihov je trgovački manjak 1993. bio 100 milijarda dolara, a 2000. narastao je na 450 milijarda. Mislim da je američki sustav na dobrom putu da ne nadživi sovjetski. Ta su dva sustava bila izgrađena jedan nasuprot drugom, pa je propast prvog drugome dala osjećaj svemoći; no taj je osjećaj onemogućio svaki pokušaj SAD-a da ispravi vlastitu neravnotežu. - U Francuskoj, osim Jeana-Francoisa Revela koji žestoko osuđuje protuamerikanizam, mnogi ljudi, među njima i vi, govore o zbrkanoj američkoj vanjskoj politici koja se sastoji u napadanju slabijih, a prati je nepostojanje unutarnje perspektive. = U Europi smo u američkoj sferi, mi smo stari saveznici SAD-a i to nam je dugo bilo na korist. Da nismo imali posebne veze, ne bismo ponašanje Amerike komentirali najtradicionalnijim političko- povijesno-diplomatskim pojmovima. Rekli bismo: riječ je o sustavu koji je bolestan iznutra i koji će u vanjskim pustolovinama potražiti rješenje za svoje probleme. Već šest mjeseci pokazuje se da je ultraliberalni kapitalizam koji su nam prikazivali kao novu nadu, zapravo mit. Ne znamo više koliki je američki BDP, ne znamo koliko je Amerika zapravo bogata. Ljudi se često zabrinjavaju zbog duga Trećeg svijeta, a SAD je, u financijskom smislu, svjetski prosjak. - Opisujete ju na paradoksalan način: ovisna financijski, ovisna što se tiče potrošnje, a nerazumna na vojnom polju... = Potrebna je svijetu jer troši, a trebala bi biti industrijska sila. Sve do uvođenja eura jedina je imala valutu koja je bila kadra da osigura djelovanje međunarodne razmjene. Protuteža toj gotovo državnoj ulozi gospodarstva na svjetskoj razini bila je njezina uloga u svjetskom vojnom poretku. No danas nema većih strateških problema. Nijedna velesila ne prijeti drugoj sili. Dakle, prisiljena je provoditi teatralni mikromilitarizam prema slabijim igračima. To je izopačeno razmišljanje koje opravdava njezinu ulogu i dovodi do konačnog paradoksa: zemlja koja bi trebala osiguravati red u svijetu postaje čimbenik nereda. - SAD nije imperijalna sila zato što ne obavlja dužnost jednog imperija? = Imperij mora osiguravati red, napredak i postupati s ljudima i narodima ravnopravno. Ako, primjerice, pogledamo odnošaje između Arapa i Izraelaca, vidimo da SAD ne djeluje prema univerzalističkom obrascu rimskog tipa. (...) U prilikama kada njegovo gospodarstvo više grabi no što proizvodi, kada je loš primjer ostatku čovječanstva, kada postajemo svjesni da Amerika više ne služi Bog zna čemu, već potiče nered i nasilje, pitam se neće li se najveći sukob u budućnosti dogoditi unutar bivšeg tabora zapadnih demokracija, nije li Europa, sila u nastajanju, glavni protivnik SAD-a i je li pravi ulog sukoba koji je u tijeku doista napadaj na Irak ili pokoravanje europskih saveznika. SAD je već izgubio. Ili neće zaratiti s Irakom, pa će ispasti smiješan; ili će zaratiti i istodobno dati Europljanima do znanja da je čimbenik rata. Ubrzat će političku i vojnu integraciju Europe i približavanje Europe i Rusije. (...) - Slušajući vas, stječe se dojam da je smisao povijesti dovoljan sam sebi. Ima li prostora za političko djelovanje? = Ne možemo se baviti politikom ne poštivajući duboke promjene koje postoje neovisno o njoj. Prva zadaća politike je upravljanje gospodarstvom, jer su gospodarski zakoni univerzalni. Ultraliberali kažu da se nasiljem može utjecati na obiteljske sustave, ali da se treba prepustiti tržišnim zakonima. Kažem da se na jako dugotrajne antropološke fenomene ne može utjecati, a na gospodarstvo može. - Počiva li na tom uvjerenju vaše zakašnjeli zaokret prema Europi? = Prihvatimo li da nacije postoje, zamisao o Europi može za nju samu biti djelotvorna, a za svijet privlačna. S ujedinjenim narodima Europe, pomišljamo na entitet koji surađuje, koji provodi politiku gospodarskog procvata, koji je solidaran i kojeg nakon bratoubilačkih ratova nije pogodio rat. Globalizirani će svijet sličiti na tu smirenu Europu. To je prava ideološka prijetnja za Amerikance. Kada vidim Europljane da utemeljuju Međunarodni sud, da su dovršili prijelaz na euro - koji je najveća strateška prijetnja SAD-u - kažem sam sebi: kakav izazov za američko gospodstvo! Europljani nisu svjesni kakva su prijetnja za SAD. - Zato što još uvijek razmišljaju polazeći od atlantskog obrasca? = Oni ne vide moguće posljedice zajedničke valute. Ne vide da je njihov strateški položaj puno bolji od SAD-a. Ne vide da su na dobrom putu da svijetu ponude drukčiji obrazac gospodarske regulacije. Špekulira se o protuamerikanizmu, ali me zabrinjava porast eurofobije u SAD-u. - Vaše tumačenje događaja jako se razlikuje od tumačenja geostrateških stručnjaka koji planet opisuju kao šahovsku ploču. = Moja knjiga o SAD-u je, kako se ono kaže, interventna knjiga. To je moj šestomjesečni rad. No to nije moje zanimanje. Godinama se bavim povijesti obiteljskih sustava, razdobljem od 3000. do 1500. poslije Krista. Živim u drugom vremenu. - Ali vam je to i intelektualni oslonac za tumačenje sadašnjosti. = To je moj prinos. Možda je to san o socijalnoj znanosti koja će nečemu poslužiti. Moja istraživanja ipak plaća Republika. S ovom knjigom sam ostvario davni san, da znanja koja sam stekao o glavnim težnjama ljudske povijesti primijenim u tumačenju sadašnjosti."