NJ 16. X. DPA: FRANCUSKE ZVIJEZDE U UN-U

NJEMAČKA DPA 16. X. 2002. Francusko NE još je uvijek ukliješteno između rata i mira u Iraku "Jean-David Levitte čovjek je nježne građe. Pored svog snažnog američkog kolege djeluje gotovo krhko. Pritom valja napomenuti da francuski veleposlanik pri UN trenutno igra istaknutu ulogu na svjetskoj političkoj pozornici. Kad god mu Amerikanci ili Britanci pristupe s prijedlozima za formuliranje vremenskog rasporeda rata protiv Iraka, Levitt po uputi iz Pariza uljudno izražava svoje 'žaljenje'. Zahvaljujući tom diplomatskom odbijanju malenog Francuza simbolično tapšu po ramenima u hodnicima glavnog stožera UN. I Nijemci se pridružuju toj gesti. Većina od ukupno 191 članice UN signalizira da želi da moguće naoružanje Iraka bude stavljeno pod kontrolu ali i da istodobno odbija prenagljeni rat čiji bi cilj bilo svrgavanje Sadama Huseina. No, većina članica UN ne može djelotvorno zastupati takvo stajalište. Naime, zahvaljujući odnosu snaga u 57 godina staroj svjetskoj organizaciji, manje od tri posto njezinih članica odlučuje o ratu i miru. Maleni krug moćnih nazivaju u žargonu UN 'The Big Five' - Velikom Petorkom. Samo te države - pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN - raspolažu pravom na veto: riječ je o SAD, Rusiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Kini. 'Kada Velika Petorka postigne dogovor, ostali mogu čitati novine', glasi uvriježena uzrečica. Najmanje devet od ukupno 15 članica Vijeća sigurnosti UN mora odobriti rezoluciju o primjeni oružane sile a ne smije je odbiti nijedna zemlja iz sastava Velike Petorke. Pritom valja napomenuti da je do završetka hladnog rata suglasnost pet stalnih članica VS UN bila iznimno rijetka pojava. No, u studnenom 1990. g. svijet se promijenio nakon pada Berlinskog zida a Vijeće sigurnosti UN signaliziralo je - uz uzdržani glas Kine i nebitno protivljenje tadašnjih privremenih članica Kube i Jemena - zeleno svjetlo za 'operaciju Pustinjska oluja' čiji je cilj trebalo biti odbijanje iračke agresije na Kuvajt. U aktualnoj su situaciji uz Francuze i Rusi i Kinezi naznačili da žele pričekati razvoj kontrole oružja u Iraku. No, nakon što je američki Kongres dodijelio predsjedniku Georgeu W. Bushu ovlasti za napad - bez obzira na stav UN - negativni glasovi Moskve i Pekinga nešto su se utišali. Rusi i Kinezi 'ušančit će se iza Francuza', tvrde u upućenim krugovima UN. Već prije nekoliko tjedana Pariz je predložio da nastup prema Iraku slijedi dvije faze: prva bi trebala obuhvatiti novu rezoluciju koja će obvezati Bagdad da bezuvjetno odobri kontrolu naoružanja; o napadu na Irak trebalo bi se pak odlučivati tek kada inspektori UN naiđu na stvarni otpor. Iza kulisa u tijeku je partija pokera. 'Treba razmotriti interese kako biste razabrali na koju se točku nadovezuju uvjeravanja Amerikanca', izjavljuje jedan zapadni diplomat. Na interese Kineza nehotice već tjednima upućuju reklamni plakati na autobusnim postajama oko glavnog stožera UN-a. Naime, na tim plakatima Tajvan moli 'zeleno svjetlo' za 'ubrzani prijem u Ujedinjene narode'. U Pekingu znaju da SAD kao sila s pravom veta mogu pomoći pri osujećivanju tog nauma. Washington bi mogao prekinuti i izvoz oružja u Tajvan kada bi to htio. Osim toga, SAD su izuzetno važno tržište za kineske proizvode. 'I Moskva zna računati', kaže jedan istočnoeuropski diplomat pri UN-u, skrećući pozornost na više od osam milijardi dolara, koliko iračka državna poduzeća duguju Rusiji. Za Ruse je po njegovim riječima još važnije što i nakon svrgavanja Sadama Huseina posao s opremanjem iračke naftne industrije 'neće biti prepušten samo Teksašanima'. O takvim se temama iza kulisa 'priča daleko više nego o eventualnim civilnim žrtvama rata protiv Iraka', napominje on. Ni Francuzi nisu potpuno lišeni vlastitih interesa. Središnja banka u Parizu upravlja financijskom konstrukcijom koja prati program UN-ovih sankcija pod nazivom 'Nafta za hranu'. Po tom programu Irak može ubirati svoje prihode od izvoza nafte, vrijedne milijarde dolara, samo preko UN-a i to za uvoz dopuštenih dobara. Pri isplati svake prateće bankovne pristojbe u Parizu zazvoni blagajna. Osim toga, poput ruskih i kineskih i francuske tvrtke profitiraju od činjenice da je Bagdad sklon dodjeljivati ugovore o isporuci onim državama za koje ne sumnja da su u Vijeću sigurnosti UN-a bez daljnjeg odobrile vojnu invaziju", napominje na kraju priloga Thomas Burmeister.