IT 15.X. AVVENIRE - FEJTO

ITALIJA AVVENIRE 15. X. 2002. Europa manjina "Francuski povjesničar mađarskog porijekla Francois Fejto, star 93 godine, poznat je po svojim važnim studijama zalaza austro- ugarskog carstva i kraja realnog socijalizma. - Profesore Fejto, kako je moguće da ponovno eksplodira problem manjina pred ulazak zemalja istoka u Europsku Uniju? = Treba razlikovati stanja. Ponovno pojavljivanje pitanja Sudeta odnosi se poglavito na Bavarsku. Pošto se upravo u Bavarskoj 1946. smjestio najveći dio te njemačke zajednice protjerane iz Čehoslovačke Benešovim dekretima. - I Mađari izjavljuju da žele braniti mađarske manjine na koje se ne gleda naklono u susjednim zemljama. = To mađarsko buđenje više no što stvara određeni fenomen on ga iskorištava. Od 1989. Mađarske se hvali brigom za pitanje manjina, obzirom da dvije trećine Mađara danas živi u susjednim zemljama. A treba priznati da biti manjina u Slovačkoj, ili Rumunjskoj, primjerice u regiji poput Transilvanije gdje su nekada upravljali Mađari, prije no što su Rumunji dobili većinu, znači biti smatran građanima drugog reda. Vidjeli smo to u bivšoj Jugoslaviji. Mnoge poteškoće tamo proizlaze iz činjenice da su Srbi, nakon 1918., bili najbrojnija nacija, ali i najfragmentiranija, tako da su se, kada su nastali sporovi između nekih regija, ponovno našli kao manjina na mnogo područja. - Zašto se koncept manjina posebice loše proživljava upravo u toj regiji? = Središnja Europa ostaje obilježena onime što se dogodilo 1848., u doba mađarskog ustanka u austro-ugarskom carstvu. Koliko god svladana, Mađarska je nakon toga osvojila široku autonomiju. No Mađarska je tada, kao i Austrija, bila multikulturalna. Ipak su Mađari svojim manjinama uskratili ona prava koja su sami dobili. Učinili su sve kako bi se ta prava uskratila Česima koji su živjeli u austrijskom dijelu carstva, upravo dok se budio njihov nacionalizam, kada je češko kraljevstvo, tisućljetno, imalo aristokraciju obrazovanu kao i ona mađarska. To je iz Čeha napravilo najbolje saveznike Hrvata i Srba. Danas se ponovno vraća sjećanje na te događaje. A stvari se nisu popravile. Pobjednici Prvog svjetskog rata iscrtali su granice novih država središnje Europe uzimajući u obzir samo nacionalne većine i stvarajući veliki broj manjina. A kada su, međutim, stvarali države stavljajući zajedno jednaku mjeru raznih naroda, kao u Čehoslovačkoj i Jugoslaviji, bilo je previše povijesnih, jezičnih i vjerskih elemenata koji su ih dijelili da bi mogli prihvatiti da se njima zajednički upravlja. - Da li bi bilo moguće u nekom demokratskom sustavu naći neki dogovor? = Nije se radilo o istinski demokratskim režimima, pošto ih je podržavalo samo većinsko stanovništvo, pa i u onim zonama zemlje gdje je ovo postajalo manjinsko. Izrazito liberalna Čehoslovačka dvadesetih i tridesetih godina imala je centralizirani sustav vlasti koji je isključivao Nijemce i Slovake: tako se događalo da je u Slovačkoj prefekt Čeh, kao što su Česi bili i svi veleposlanici. A to se nastavilo u cijeloj središnjoj Europi pod komunizmom, koji nije ništa učinio kako bi pomogao pomirbi naroda. Kada je pala željezna zavjesa ovo sam pitanje postavio rumunjskim čelnicima u prolazu u Parizu: hoćete li konačno uzeti u obzir mađarske i hrvatske manjine, hoćete li uvidjeti da ste višenacionalna država? Nisu željeli odgovoriti. Nakon deset godina nije učinjeno mnogo koraka naprijed. Odjednom su populistički ekstremisti sve glasniji. Njihovo razmišljanje se sastoji od mahanja, u većinskom stanovništvu, sablašću manjina. - Što učiniti? = Postoje tri rješenja: dva se uvelike prakticiraju, istjerivanje i etničko čišćenje, i posljedice su poznate. Vrijeme je da se primjeni treće: demokracija koja bi uzimala u obzir sve kulture, dajući svima jednaka prava. - Može li ulazak svih tih zemalja u Europsku Uniju popraviti stvar? = Da, ali pod uvjetom da će Europska Unija znati koristiti, poznavajući stvar, gospodarske sankcije i pritiske spram onih vlada koje ne poštuju manjine, umjesto da optužuje stanovništva. Žao mi je što se, za sada, ti pritisci dovoljno jako ne rabe pred netrpeljivošću populističkih pokreta. To me zabrinjava.", razgovarao Marie-Francoise Masson.