CH-YU-IZBORI-Izbori-Vlada-Političke stranke šv 15. X. NZZ: povratak vojvode šešelja? ŠVICARSKANEUE ZUERCHER ZEITUNG15. X. 2002.Hoće li uskoro kucnuti Šešeljev trenutak?"Neuspjeli predsjednički izbori podrazumijevaju dodatno jačanje
pozicije srpskog premijera Đinđića. Njegov protivnik Koštunica nije zasada uspio premjestiti svoju bazu moći s razine umiruće jugoslavenske federacije na razinu Republike Srbije. Koštunica nema budućnosti u ulozi jugoslavenskog predsjednika budući da će dva dijela planirane države-nasljednice 'Srbije i Crne Gore' biti u velikoj mjeri samostalna. Dakle, Koštunica se, između ostalog, bori i za svoj politički opstanak. Dosadašnji srpski predsjednik Milan Milutinović, protiv kojeg je sud UN podigao optužnicu za ratne zločine, nije se u protekle dvije godine puno pojavljivao u javnosti. Koštunica se u ulozi srpskog predsjednika zacijelo ne bi zadovoljio sporednom političkom ulogom.No, u Srbiji trenutno ne postoji institucionalna protuteža vladi. Ta okolnost ima to veću težinu što nakon odlaska zastupnika Koštuničine stranke ni parlament više ne odražava volju birača. Bez obzira na to hoće li Koštunica biti srpski ili jugoslavenski predsjednik, borba za vlast između njega i Đinđića, koji je već
ŠVICARSKA
NEUE ZUERCHER ZEITUNG
15. X. 2002.
Hoće li uskoro kucnuti Šešeljev trenutak?
"Neuspjeli predsjednički izbori podrazumijevaju dodatno jačanje
pozicije srpskog premijera Đinđića. Njegov protivnik Koštunica
nije zasada uspio premjestiti svoju bazu moći s razine umiruće
jugoslavenske federacije na razinu Republike Srbije. Koštunica
nema budućnosti u ulozi jugoslavenskog predsjednika budući da će
dva dijela planirane države-nasljednice 'Srbije i Crne Gore' biti u
velikoj mjeri samostalna. Dakle, Koštunica se, između ostalog,
bori i za svoj politički opstanak. Dosadašnji srpski predsjednik
Milan Milutinović, protiv kojeg je sud UN podigao optužnicu za
ratne zločine, nije se u protekle dvije godine puno pojavljivao u
javnosti. Koštunica se u ulozi srpskog predsjednika zacijelo ne bi
zadovoljio sporednom političkom ulogom.
No, u Srbiji trenutno ne postoji institucionalna protuteža vladi.
Ta okolnost ima to veću težinu što nakon odlaska zastupnika
Koštuničine stranke ni parlament više ne odražava volju birača. Bez
obzira na to hoće li Koštunica biti srpski ili jugoslavenski
predsjednik, borba za vlast između njega i Đinđića, koji je već
nanio veliku štetu ugledu političkih institucija i neprekidno
vraća zemlju unatrag kada je u pitanju proces transformacije, bit
će nastavljena.
Za razliku od Slovačke, gdje je heterogena vladajuća koalicija
četiri godine uspjela opstati četiri godine i nakon dojmljivog
nadoknađivanja zaostataka postići velike uspjehe u procesu
integracije na Zapad, reformski blok u Srbiji raspao se vrlo brzo
nakon Miloševićeva pada. Suparništvo između Đinđića i Koštunice
preraslo je u otvoreno neprijateljstvo. Jugoslavenski predsjednik
i njegova stranka protivnici su srpske vlade i svim snagama nastoje
slomiti prevlast Đinđićevih pristaša u parlamentu kako bi time
ishodili prijevremene izbore i osvojili vlast - bez obzira na to što
bi u tom slučaju proces reformi još više zapeo. Đinđić je ponajprije
dobio, između ostalog, i na vremenu. Naime, ne bude li do kraja
godine izabran novi predsjednik, njegovu će dužnost u funkciji
namjesnice preuzeti predsjednica parlamenta, koja podupire
Đinđića.
Razlike u stavovima dva protivnička bloka čine se nepremostivima.
Đinđić i njegove pristaše žele što prije progurati reforme.
Koštunica, koji ne zazire ni od nacionalističkih i populističkih
parola, predbacuje srpskoj vladi da slijepo ispunjava odredbe
međunarodnih financijskih institucija - bez obzira na potonje
socijalne posljedice za stanovništvo. Koštunica se zalaže za
sporije i socijalno podnošljive reforme i smatra Đinđića
marionetom Zapada, koja pleše kako on svira.
Stanovništvo je izgubilo sve iluzije. Nema sumnje da su očekivanja
nakon Miloševićeva pada bila pretjerana. No, i Đinđić i Koštunica
značajno su svojim vječitim prepirkama pridonijeli političkoj
apatiji. Dok se njih dvojica svađaju, nacionalistički ekstremist
Vojislav Šešelj zadovoljno trlja ruke. Kao što je pokazao prvi krug
izbora, prijeti velika opasnost da sve veći broj gubitnika u
procesu reformi počne prelaziti na stranu opasnog populista.
Pritom valja napomenuti da će broj nesigurnih i razočaranih građana
i dalje rasti budući da tek predstoji privatizacija velikih
državnih poduzeća i s njom povezana otpuštanja", ističe na kraju
komentara Cyrill Stieger.