FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

ŠV 15. X. NZZ: POVRATAK VOJVODE ŠEŠELJA?

CH-YU-IZBORI-Izbori-Vlada-Političke stranke šv 15. X. NZZ: povratak vojvode šešelja? ŠVICARSKANEUE ZUERCHER ZEITUNG15. X. 2002.Hoće li uskoro kucnuti Šešeljev trenutak?"Neuspjeli predsjednički izbori podrazumijevaju dodatno jačanje pozicije srpskog premijera Đinđića. Njegov protivnik Koštunica nije zasada uspio premjestiti svoju bazu moći s razine umiruće jugoslavenske federacije na razinu Republike Srbije. Koštunica nema budućnosti u ulozi jugoslavenskog predsjednika budući da će dva dijela planirane države-nasljednice 'Srbije i Crne Gore' biti u velikoj mjeri samostalna. Dakle, Koštunica se, između ostalog, bori i za svoj politički opstanak. Dosadašnji srpski predsjednik Milan Milutinović, protiv kojeg je sud UN podigao optužnicu za ratne zločine, nije se u protekle dvije godine puno pojavljivao u javnosti. Koštunica se u ulozi srpskog predsjednika zacijelo ne bi zadovoljio sporednom političkom ulogom.No, u Srbiji trenutno ne postoji institucionalna protuteža vladi. Ta okolnost ima to veću težinu što nakon odlaska zastupnika Koštuničine stranke ni parlament više ne odražava volju birača. Bez obzira na to hoće li Koštunica biti srpski ili jugoslavenski predsjednik, borba za vlast između njega i Đinđića, koji je već
ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 15. X. 2002. Hoće li uskoro kucnuti Šešeljev trenutak? "Neuspjeli predsjednički izbori podrazumijevaju dodatno jačanje pozicije srpskog premijera Đinđića. Njegov protivnik Koštunica nije zasada uspio premjestiti svoju bazu moći s razine umiruće jugoslavenske federacije na razinu Republike Srbije. Koštunica nema budućnosti u ulozi jugoslavenskog predsjednika budući da će dva dijela planirane države-nasljednice 'Srbije i Crne Gore' biti u velikoj mjeri samostalna. Dakle, Koštunica se, između ostalog, bori i za svoj politički opstanak. Dosadašnji srpski predsjednik Milan Milutinović, protiv kojeg je sud UN podigao optužnicu za ratne zločine, nije se u protekle dvije godine puno pojavljivao u javnosti. Koštunica se u ulozi srpskog predsjednika zacijelo ne bi zadovoljio sporednom političkom ulogom. No, u Srbiji trenutno ne postoji institucionalna protuteža vladi. Ta okolnost ima to veću težinu što nakon odlaska zastupnika Koštuničine stranke ni parlament više ne odražava volju birača. Bez obzira na to hoće li Koštunica biti srpski ili jugoslavenski predsjednik, borba za vlast između njega i Đinđića, koji je već nanio veliku štetu ugledu političkih institucija i neprekidno vraća zemlju unatrag kada je u pitanju proces transformacije, bit će nastavljena. Za razliku od Slovačke, gdje je heterogena vladajuća koalicija četiri godine uspjela opstati četiri godine i nakon dojmljivog nadoknađivanja zaostataka postići velike uspjehe u procesu integracije na Zapad, reformski blok u Srbiji raspao se vrlo brzo nakon Miloševićeva pada. Suparništvo između Đinđića i Koštunice preraslo je u otvoreno neprijateljstvo. Jugoslavenski predsjednik i njegova stranka protivnici su srpske vlade i svim snagama nastoje slomiti prevlast Đinđićevih pristaša u parlamentu kako bi time ishodili prijevremene izbore i osvojili vlast - bez obzira na to što bi u tom slučaju proces reformi još više zapeo. Đinđić je ponajprije dobio, između ostalog, i na vremenu. Naime, ne bude li do kraja godine izabran novi predsjednik, njegovu će dužnost u funkciji namjesnice preuzeti predsjednica parlamenta, koja podupire Đinđića. Razlike u stavovima dva protivnička bloka čine se nepremostivima. Đinđić i njegove pristaše žele što prije progurati reforme. Koštunica, koji ne zazire ni od nacionalističkih i populističkih parola, predbacuje srpskoj vladi da slijepo ispunjava odredbe međunarodnih financijskih institucija - bez obzira na potonje socijalne posljedice za stanovništvo. Koštunica se zalaže za sporije i socijalno podnošljive reforme i smatra Đinđića marionetom Zapada, koja pleše kako on svira. Stanovništvo je izgubilo sve iluzije. Nema sumnje da su očekivanja nakon Miloševićeva pada bila pretjerana. No, i Đinđić i Koštunica značajno su svojim vječitim prepirkama pridonijeli političkoj apatiji. Dok se njih dvojica svađaju, nacionalistički ekstremist Vojislav Šešelj zadovoljno trlja ruke. Kao što je pokazao prvi krug izbora, prijeti velika opasnost da sve veći broj gubitnika u procesu reformi počne prelaziti na stranu opasnog populista. Pritom valja napomenuti da će broj nesigurnih i razočaranih građana i dalje rasti budući da tek predstoji privatizacija velikih državnih poduzeća i s njom povezana otpuštanja", ističe na kraju komentara Cyrill Stieger.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙