US-NO-NOBEL-Društvo-Politika-Diplomacija šv 12. X. NZZ: tko je bolji - carter ili bush? ŠVICARSKANEUE ZUERCHER ZEITUNG12. X. 2002.Jimmy Carter i George W. Bush"Odluka o dodjeli ovogodišnje Nobelove nagrade za mir bivšem američkom
predsjedniku Carteru očigledno je trebala biti opomena na adresu aktualnog obnašatelja te dužnosti u Bijeloj Kući. Dok je aktualna situacija obilježena prijetnjom upotrebom sile, Carter je slijedio načelo da sukobe treba što više rješavati posredovanje i međunarodnom suradnjom, istaknuto je u obrazloženju norveškog odbora za dodjelu nagrade.Nema sumnje da Jimmy Carter i aktualni američki predsjednik njeguju višestruko različit politički stil a postavljaju i drugačije prioritete - pa i u nizu aktualnih pitanja. Proteklih tjedana Carter nije skrivao svoje mišljenje da se ne slaže s bitnim točkama politike svog aktualnog nasljednika u Bijeloj Kući prema Iraku. Režim u Bagdadu trenutno ne predstavlja izravnu prijetnju a Ameriku, napisao je Carter početkom rujna u jednom novinskom članku, odbacivši mogućnost rata protiv Iraka bez političke potpore Ujedinjenih naroda.U istom prilogu za Washington Post bivši je predsjednik istodobno
ŠVICARSKA
NEUE ZUERCHER ZEITUNG
12. X. 2002.
Jimmy Carter i George W. Bush
"Odluka o dodjeli ovogodišnje Nobelove nagrade za mir bivšem
američkom predsjedniku Carteru očigledno je trebala biti opomena
na adresu aktualnog obnašatelja te dužnosti u Bijeloj Kući. Dok je
aktualna situacija obilježena prijetnjom upotrebom sile, Carter je
slijedio načelo da sukobe treba što više rješavati posredovanje i
međunarodnom suradnjom, istaknuto je u obrazloženju norveškog
odbora za dodjelu nagrade.
Nema sumnje da Jimmy Carter i aktualni američki predsjednik njeguju
višestruko različit politički stil a postavljaju i drugačije
prioritete - pa i u nizu aktualnih pitanja. Proteklih tjedana
Carter nije skrivao svoje mišljenje da se ne slaže s bitnim točkama
politike svog aktualnog nasljednika u Bijeloj Kući prema Iraku.
Režim u Bagdadu trenutno ne predstavlja izravnu prijetnju a
Ameriku, napisao je Carter početkom rujna u jednom novinskom
članku, odbacivši mogućnost rata protiv Iraka bez političke
potpore Ujedinjenih naroda.
U istom prilogu za Washington Post bivši je predsjednik istodobno
kritizirao i politiku Bushova kabineta u izraelsko-palestinskom
sukobu. Naime, ta je politika odustala od bilo kakvog angažmana oko
nastavka ključnih pregovora između sukobljenih strana, objasnio je
Carter. Washington se danas po njegovim riječima ograničava na
praktično bezuvjetno podupiranje postupaka Sharonove vlade u
zaposjednutim područjima i na toleriranje izraelskih naselja.
Uistinu valja primijetiti da je Bushova spremnost da upotrijebi
svoje značajne mogućnosti utjecaja na ostvarivanju pravednog, na
kompromisu utemeljenog mira među Izraelcima i Palestincima dosada
bila više nego slabašna.
U pitanju izraelsko-arapskog sukoba Carter može nastupiti kao
utemeljeni autoritet. Mirovni sporazum između tadašnjeg
izraelskog premijera Begina i egipatskog predsjednika Sadata, u
čijem je sklapanju posredovao 1978. g. u Camp Davidu, još je uvijek
najpozitivniji rezultat u mučnoj povijesti tog višedesetljetnog
sukoba. Za razliku od kasnijeg dogovora Izraela i Palestinaca iz
Osla, taj je bitan pozitivni pomak u odnosima Egipta i Izraela
položio ispit održivosti u praksi - iako ni izdaleka nije ispunio
sva prateća očekivanja.
Valja također napomenuti da dodjela Nobelove nagrade za mir Jimmyju
Carteru može biti protumačena i kao zakašnjeli ispravak propusta
norveškog odbora. Naime, godine 1978. odlikovani su Sadat i Begin
ali ne i tadašnji mirovni posrednik iz Bijele Kuće.
Cartera povremeno nazivaju 'najboljim američkim predsjednikom'.
No, ta pohvala krije u sebi i skriveni smisao koji nije bezuvjetno
laskav. Nakon teškog izbornog poraza u natjecanju s Ronaldom
Reaganom, danas sedamdesetosmogodišnji nekadašnji vlasnik farme
kikirikija iz američke savezne države Georgije stekao je opću
naklonost i poštovanje zahvaljujući svom neumornom angažmanu u
ulozi pomagača u nevolji, posrednika, promatrača izbora i
zagovornika ljudskih prava. Istodobno valja napomenuti da čak ni
blagonakloni promatrači ni izdaleka nisu bili impresionirani
njegovom sposobnošću vodstva i rasuđivanja.
Njegov 'bratski poljubac' sa sovjetskim vođom Brežnjevom bio je
veliki skandal. Tadašnjeg njemačkog kancelara Schmidta stalno je
ljutio nedosljednim odlukama u pitanju razoružanja. Njegova
mirovna diplomacija nije pomogla u dramatičnoj krizi oko
zarobljavanja članova američkog veleposlanstva u Iranu. Kada je
napokon signalizirao zeleno svjetlo akciji oslobađanja talaca,
poduhvat je završio potpunim fijaskom.
Još je suviše rano za donošenje utemeljene ocjene o tome je li
George W. Bush u usporedbi s Jimmyjem Carterom bolji ili lošiji
predsjednik. No, odbor za dodjelu Nobelove nagrade u Oslu nema
ništa protiv toga da svojom odlukom jasno očituje svoj stav i u
aktualnoj borbi mišljenja o politici aktualnog vladara Bijele
Kuće", zaključuje Reinhard Meier.