NJ 13.X.-DPA-NOBELOVA NAGRADA ZA MIR

NJEMAČKA DPA 13. X. 2002. Uzbuđenja zbog Nobelove nagrade Carteru "Nobelova nagrada za mir bivšem američkom predsjedniku Jimmyju Carteru odmah poslije proglašenja izazvala je uzbuđenja kao rijetko koja. Da je 'ipak malo iznenađen' odlukom Nobelovog odbora u Oslu, izjavio je norveški ministar vanjskih poslova Jan Petersen u petak kad je odluku za 78-godišnjeg demokrata Nobelov odbor izričito pojasnio i kao kritiku iračke politike sadašnjeg čovjeka u Bijeloj kući, Georgea W. Busha. Norveški su članovi žirija inače izrazito suzdržani u odnosu prema aktualnim političkim pitanjima, kako bi najslavniju i najugledniju nagradu na svijetu držali izvan dnevnih rasprava. No u roku od nekoliko sati ona je ipak dospjela usred vjetrometine kad je najprije nagrađeni odbio komentirati kritiku iz Osla po pitanju Iraka. Nešto kasnije distancirala su se i dva ženska člana peteročlanog Nobelovog odbora: predsjednik Gunnar Berge svoju je strjelicu osobno odapeo prema Bushu i sasma sigurno ne po nalogu ostalih članova žirija, izjavila je lijeva socijalistkinja Hanna Kvanmo u suglasnosti s desnom političarkom Inger Marie Ytterhorn. Začuđenih je lica bilo i kada je Berge priopćio da ovogodišnja odluka nije mišljena kao 'isprika' Carteru poslije 24 godine. Kao predsjednik 1978. nije mogao biti nagrađen zajedno s izraelskim šefom vlade Menahemom Beginom i egipatskim predsjednikom Anwarom el-Sadatom za mirovni sporazum u Camp Davidu, jednostavno zato jer nije bio službeno nominiran. Ta 'greška u koracima' u 101-godišnjoj povijesti Nobelove nagrade za mir stavila je Cartera na popis favorita za nagradu iz Osla ubrzo nakon početka njegovih aktivnosti za ljudska prava. Sada ju je dobio u trenutku kad su ga mnogi 'astrolozi' Nobelove nagrade zapravo već otpisali upravo zbog vječne uloge kandidata. Moralo je biti nepoznato hoće li i kako Bergeov signal po pitanju Iraka biti međunarodno prihvaćen. Nobelova nagrada za mir devedesetih je godina očito povećala njegov ugled odlukama za hrabro započete, ali još ne i uspješno dovršene političke 'projekte'. Među njih pripada reformska politika tadašnjeg sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova (1990.), mirno prevladavanje režima apartheida u Južnoj Africi (Nelson Mandela i Frederik Willem de Klerk 1993.), bliskoistočni mirovni proces (Itzak Rabin, Shimon Peres i Jaser Arafat 1994.) kao i mirovni proces u Sjevernoj Irskoj (David Trimble i John Hume 1998.). Autoritet Nobelove nagrade za mir ponovno je jače doveo u pitanje potpuni slom bliskoistočnog mirovnog procesa. Činjenicu da su prošle godine nagrađeni Ujedinjeni narodi i njihov glavni tajnik Kofi Annan, javnost je jednodušno prihvatila s odobravanjem. No rezultat je ipak bio neznatan. Ovaj put bi poslije izrečene Bergeove volje, koji je zadnji put u svojstvu šefa odbora, trebalo biti drukčije. Norveška televizija u petak je ukazala da su biskup Gunnar Stilsett kao član odbora i šef Nobelovog instituta Geir Lundestad, dvije osobe mjerodavne kod odluke, već javno istupali protiv iračke politike američkog predsjednika Busha. Možda je i njih iznenadilo što se nagrađeni Carter nije uopće želio očitovati baš po tom pitanju", piše Thomas Borchert.