FRANC-L'EXPRESS 10.10.02. METAK ZA DIKTATORA?

FRANCUSKA L'EXPRESS 10.X.2002. Diplomatski rat Georgea W. Busha "Bijela kuća vjeruje samo u rat. Dokaz tomu je što je Ari Fleischer, službeni predstavnik Predsjednikova ureda, na pitanje o cijeni operacije koja se procjenjuje na devedeset milijarda dolara, zaključio da bi se ona mogla ograničiti na cijenu jednog metka koji bi diktatoru u glavu ispalio jedan od njegovih sunarodnjaka. Te odvažne izjave čija je važnost ubrzo umanjena kao da je riječ o 'govornom stilu', nisu upućivale toliko na novu urotu CIA-e protiv Sadama koliko na to da je kraj zavaravanju iz razdoblja nakon Vijetnama. Govor koji je George Bush održao 7.X. u Cincinnatiju (Ohio) također se nije bavio finim razlikama. Predsjednik je potvrdio da bi se vojna operacija, koja se dotad smatrala nužnom, mogla izbjeći ako 'pogubni tiranin' pristane da se pokori zahtjevima svjetskog gazde. Jednostavno i razumljivo. Dan prije govora koji je najavljen kao nastavak njegova mobilizacijskog pohoda protiv Iraka, tisuće prosvjednika protiv rata okupljeni u Central Parku u New Yorku, premda u velikom broju, činili su se marginalni i već pomireni s kapitulacijom političke klase. U času kada se demokratski Senat, kao i republikanski Zastupnički dom, priprema potpisati rezoluciju protiv Sadama koju traži predsjednik, službena se raspra ograničila na formalnost. Bush je dobro igrao. Politički businessman, svjestan, po riječima bliskog suradnika, da se 'novi proizvod ne pušta u prodaju u kolovozu', čekao je rujan da pokaže što je kadar učiniti. 'Clinton je nudio jedan pronalazak na dan. Njegov nasljednik ima neobičnu moć da opetuje neku zamisao sve dok se ona ne usadi u glavu', priznaje Tom Henriksen, stručnjak za predsjedničku dužnost na sveučilištu Stanford. Svakodnevno mašući pred javnošću koja je još uvijek potresena nakon 11.IX. utvarom apokalipse koja se sprema u Bagdadu, Bush je prisilio Kongres da od te prijetnje načini svoju glavnu točku dnevnog reda uoči djelomičnih izbora koji će se održati 5.XI. Čak i demokrati koji nisu skloni jačanju ovlasti Bijele kuće, morali su se, nakon nekoliko dopuna, pridružiti domoljubnom bloku, nadajući se da će u tjednima do izbora moći govoriti o drugim stvarima, napose o vrlo lošim gospodarskim i socijalnim rezultatima republikanaca. Bush, koji će uskoro dobiti izričit nacionalni mandat, mogao bi lakše pobijediti u diplomatskoj utrci koja podsjeća na bjesomučan poker. Prihvaćajući povratak UN-ovih inspektora za razoružanje Sadam je mislio da će Amerikancima oduzeti prednost; Washington im sada ne dopušta polazak prije nego se izglasuje rezolucija koja će više obvezivati, a obuhvaćat će odredbu o automatskoj primjeni sile ako Iračani ne ispune zahtjeve. Pariz traži da se donesu dvije odvojene rezolucije; jedna o inspekciji, druga, možebitna, o vojnim sankcijama ako Bagdad ne bude slušao. Kao i Rusi i Kinezi, Francuzi se plaše da bi strogi uvjeti Washingtona mogli biti izazov i potaknuti na neprijateljstva. Dakako, malo je izgleda da će Bagdad prihvatiti zahtjev Washingtona o istodobnom dolasku strane vojne sastavnice koja će štititi inspektore i dužnosnike koji su sigurno povezani s CIA-om, ali čini se da Irak već dopušta bezuvjetan pregled predsjedničkih palača. Taj potez dobre volje unosi neslogu između angloameričkog dvojca i trojice velikih u Vijeću sigurnosti. Hoće li se Bush koji je već odustajao od promjene režima u Bagdadu i pristao da smanji razmjere operacije razoružanja neprijatelja, pristati na druge nagodbe kako bi mogao djelovati u UN-ovu zakonitom okviru? To je jako nesigurno. 'Bush, što god se o tomu govorilo, ne želi da ga promatraju kao ograničenog unilateralista, misli Tom Henriksen. On ne silazi s diplomatskog puta'. Ali i pokazuje mišiće. Kao što je postupio u svezi s Kongresom, predsjednik prijeti da će dokazati tromost i beskorisnost UN-ovske ustanove i da će poći u rat bez njezina odobrenja, pa i da će okupiti drugu koaliciju, uz Ujedinjeno Kraljevstvo: Berlusconijevu Italiju, Australiju, Poljsku, Španjolsku, Kuvajt i Katar? Jesu li to luckaste špekulacije? Čini se da Bush, koji je već raskinuo sve veze s Gerhardom Schroederom, pošto se ovaj žestoko usprotivio ratu, ne uzmiče ni pred kojom zabranjenom temom. 'Sada je glavno pitanje gdje stoluje svjetski šerif', u povjerenju kaže europski diplomat. U Washingtonu, ili u newyorškom sjedištu dobrog starog UN-a...", piše Philippe Coste.