IHT 10. X. BOSNU IPAK TREBA PODIJELITI?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. X. 2002. Vrijeme je da se prizna poraz u Bosni i Hercegovini "Izborna pobjeda nacionalista prošle subote u Bosni i Hercegovini upućuje na to kako je vrijeme da međunarodna zajednica ozbiljno preispita što se događa u toj zemlji, i kakvi se eventualni rezultati mogu realno očekivati. Republika Bosna i Hercegovina umjetna je država koja je improvizirana na Daytonskim pregovorima 1995. godine. Nametnuta je ljudima te nesretne zemlje pod pritiskom Amerike i NATO-a, kako bi se obustavilo međusobno klanje etničkih skupina te zemlje. Nakon proglašenja neovisnosti Bosne i Hercegovine, u travnju 1992. godine, nakon referenduma koji su bojkotirali bosanski Srbi, uslijedile su tri godine stravičnog rata. Ovo je bio još jedan korak prema konačnom raspadu Jugoslavije, koji je nadahnuo program Slobodna Miloševića za stvaranje 'Velike Srbije' na štetu Hrvatske i Bosne. Odmah je izbio rat, koji su uglavnom poticale srbijanska i hrvatska zajednica, s ciljem stvaranja etnički 'čistih' teritorija koji bi bili pripojeni Srbiji odnosno Hrvatskoj. Muslimani Bosne i Hercegovine bili su skupina koja je najviše trpjela, no glavna svrha napada bilo je i uništenje kozmopolitskog Sarajeva, multietničkog grada koji je bio centar liberalnih i tolerantnih političkih i kulturoloških vrijednosti. Opsada Sarajeva i etničko čišćenje koje je uslijedilo za vrijeme srbijanskih napora da utvrde kontrolu nad gradom i njegovom regijom, predstavljaju najstrašnija nasilja u Europi od Drugog svjetskog rata. Neodlučnost i nemoć europskih zemalja u pogledu ove krize činili su se zastrašujućim znamenjem u pogledu budućnosti Europske Unije. Sumnje koje su tada pobuđene u pogledu 'Europe' još nisu u potpunosti nestale. Kada su Sjedinjene Države i NATO napokon intervenirali, u ljeto 1995. godine, sve zaraćene strane sazvane su u Dayton, u Ohiu, gdje su, pod intenzivnim pritiskom bili prisiljeni pristati na neželjene kompromise. Bosna i Hercegovina podijeljena je na Republiku Srpsku koju čini 49 posto teritorija zemlje, dok je Hrvatsko-muslimanska federacija dobila 51 posto teritorija. Osnovana je središnja vlada s članovima sve tri etničke skupine. Vlada je imala umjerene odgovornosti, a njen je rad prvo nadgledao UN a potom NATO. UN i NATO su djelovali politički plaho i nisu uspjeli uhititi ratne zločince ili dati energičnu potporu reformi. Unatoč milijardama međunarodne pomoći, nova država nije bila uspješna. Životni standard je nizak, gospodarstvo slabo, stopa nezaposlenosti iznosi 60 posto. Ovo je ubrzalo emigraciju mladih, pokretnih i talentiranih. Zemlja gubi svoju budućnost. Prošlotjedni izbori bili su prvi koje su organizirale same bosanske vlasti od kada je završio rat. Odaziv birača je bio malen (55 posto) a konačni rezultati tek trebaju biti objavljeni, no tri pojedinca koji su, kako se čini, izabrani u kolektivno predsjedništvo predstavljaju nacionalističke stranke. Kompromisi i koalicije bit će nužni prije no što bude sastavljena vlada, no jedno je jasno - liberalne, svjetovne i multietničke snage su izgubile. Sada se čini nužnim to da međunarodna zajednica prizna kako Daytonsko rješenje nije bilo rješenje. To je bio tek način da se dovrši rat. Dayton nije pružio temelje za modernu državu. Nije ponudio strukturu koja bi vodila nacionalnom mirenju. Moguće je da bi konstruktivni odgovor sada bio jednostavno taj da se prizna neuspjeh, da se nacionalistima ustupi ono što im je međunarodna zajednica svim silama nastojala oduzeti. Prihvaćanje činjenice da je Bosna i Hercegovina, iz praktičnih razloga, već etnički očišćena, kao i prihvaćanje posljedica, sada je možda jedini način da se okonča ovaj problem. Ovo bi značilo ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom; ujedinjenje hrvatskih teritorija hrvatsko-muslimanske federacije s Hrvatskom; a muslimanski teritoriji bili bi udruženi u novu državu s centrom u Sarajevu. Srbijanski i hrvatski nacionalisti bili bi politički razoružani, i nestali bi u šira društva za koja su se borili - društva koja su prošla tranziciju do demokracije ili su na tom putu. Nacionalističke i integracijske sile unutar novog muslimanskog identiteta opstale bi u sklopu zajednice kojom dominira tradicionalno kozmopolitsko Sarajevo. S druge strane, muslimanske integracijske snage u Albaniji i na Kosovu mogle bi ojačati i dobiti nove ambicije. Ovo sigurno nije rješenje koje je željela međunarodna zajednica, a niti ono što su htjele liberalne snage unutar današnje Bosne i Hercegovine. Ovo se rješenje svodi na poraz tih sila. Ipak, riječ je o porazu koji se i trebao dogoditi. Demokratske bi vrijednosti mogle bolje napredovati ako se Bosna i Hercegovina još jednom podijeli. Realnost zahtijeva da se o tome raspravi", piše William Pfaff.