FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

AU 9. X. DS PATTEN O PROŠIRENJU EU-A

AT-E-RU-UA-PROŠIRENJE-Organizacije/savezi-Diplomacija au 9. X. DS patten o proširenju eu-a AUSTRIJADER STANDARD9. X. 2002.Zaštititi granice ali ne kopati nove jarkeList objavljuje prilog povjerenika EU za vanjsku politiku Chrisa Pattena o "proširenju EU i novoj politici prema susjedima"."Proširenje je oduvijek bilo jedan od najmoćnijih instrumenata naše vanjske politike - ali ne možemo, naravno, širiti granice Eu u beskonačenost. Godine 2004. neće biti napravljen posljednji korak ali u određenom trenutku vjerojatno više nećemo moći zaobići zadaću definiranja naših granica. Taj će pak posao trebati obaviti tako da duž kontinenta ne budu povučene nove crte razdvajanja.Nakon proširenja EU 2004. g. dobit ćemo nove susjede kojima nećemo smjeti ulijevati osjećaj da su ostavljeni da skapavaju s krive strane zida. Već prije proširenja trebali bismo razmisliti o našim odnosima s tim zemljama.Nove vanjske granice EU na istoku protezat će se na više od 3000 kilometara dugoj crti - počevši od najsjevernije točke Finske, duž baltičkih država i srednje Europe do Balkana. Duž te crte bit će rasute najrazličitije jezične i etničke zajednice - 1,5 milijuna Rusa, 350 tisuća Bjelorusa i otprilike jednak broj Ukrajinaca
AUSTRIJA DER STANDARD 9. X. 2002. Zaštititi granice ali ne kopati nove jarke List objavljuje prilog povjerenika EU za vanjsku politiku Chrisa Pattena o "proširenju EU i novoj politici prema susjedima". "Proširenje je oduvijek bilo jedan od najmoćnijih instrumenata naše vanjske politike - ali ne možemo, naravno, širiti granice Eu u beskonačenost. Godine 2004. neće biti napravljen posljednji korak ali u određenom trenutku vjerojatno više nećemo moći zaobići zadaću definiranja naših granica. Taj će pak posao trebati obaviti tako da duž kontinenta ne budu povučene nove crte razdvajanja. Nakon proširenja EU 2004. g. dobit ćemo nove susjede kojima nećemo smjeti ulijevati osjećaj da su ostavljeni da skapavaju s krive strane zida. Već prije proširenja trebali bismo razmisliti o našim odnosima s tim zemljama. Nove vanjske granice EU na istoku protezat će se na više od 3000 kilometara dugoj crti - počevši od najsjevernije točke Finske, duž baltičkih država i srednje Europe do Balkana. Duž te crte bit će rasute najrazličitije jezične i etničke zajednice - 1,5 milijuna Rusa, 350 tisuća Bjelorusa i otprilike jednak broj Ukrajinaca živjet će unutar europske zajednice dok će se značajna poljska, mađarska, slovačka i rumunjska manjina naći izvan granica EU. Nove granice EU prema Ukrajini, Bjelorusiji, Rusiji i (nakon pristupa Rumunjske) Moldaviji moraju istodobno funkcionirati kao crte pristupa i ograničenja, kao točke kontakta i jamstva sigurnosti. Trgovina i ulaganja moraju cvjetati kako bi granica utjelovljivala porast blagostanja te kako se ne bi preobrazila u crtu koja razdvaja one koji imaju od onih koji nemaju. Povijesne pak kulturne i etničke veze među narodima s obje strane buduće granice EU, koje su ponovno oživjele nakon sloma režima u srednjoj i istočnoj Europi moraju biti ojačane. S jedne strane naša proširena EU ne smije biti okružena bedemom. Usprkos tome, građanima smo dužni zajamčiti da širenje granica neće ugroziti sigurnost. To pak znači da ćemo se pobrinuti da granice budu djelotvorna zaštita od priliva kriminalaca i ilegalnih doseljenika kao i od odgovarajućih ilegalnih aktivnosti. Moramo razmisliti o tome kako uspostaviti tješnje veze na onim točkama na kojima dijelimo zajedničke interese s našim novim susjedima na Istoku. Čisto tehnički gledano, moramo pronaći nove putove osiguravanja financijske i druge potpore koju ćemo ponuditi u središnjoj i istočnoj Europi i novim republikama, nekada u sastavu Sovjetskog Saveza. Gledano iz političke perspektive, intenzivniji dijalog o transgraničnim pitanjima - u rasponu od migracija preko kulturnih veza do pitanja regionalne trgovine - može odigrati važnu ulogu u povezivanju tih zemalja s EU u modusu koji se neće nazivati članstvom ali će biti primjeren njihovom posebnom mjestu na kontinentu. To nam neće poći za rukom budemo li sve zemlje trpali u isti koš. Ukrajina, Bjelorusija i Moldavija jako su različite države i svaka će od njih trebati posebno skrojene uvjete i poticaje. No, te će zemlje uskoro zakucati na naša vrata - prepustiti ih njihovoj sudbini uopće ne dolazi u obzir. Naravno, uspješno uspostavljanje te nove vrste veze nije samo zadaća Europske unije. Deset godina te zemlje poduzimaju - često i bolne - napore kako bi svladale prijelaz iz statusa sovjetske republike u status tržišno orijentirane demokratske zemlje po uzoru na europski model i mnoge ih zadaće tek očekuju. Za Bjelorusiju je demokratsko ustrojstvo još uvijek daleki cilj. Moldavija je najsiromašnija europska zemlja. Nadalje, još je uvijek prisutan i veliki jaz između pokušaja Ukrajine da se približi EU i NATO-u i njezinih političkih i gospodarskih postignuša u pojedinim područjima. Zadaća s kojom se suočavamo glasi: pobrinuti se da na kraju iste vrijednosti i načela vrijede s obje strane zajedničke granice, s istim temeljnim pravilima za trgovinu i ulaganja. Ne postoji drugi način premošćivanja - a možda jednog dana čak i zatrpavanja - dubokog jaza u životnom standardu između njih i nas. Naravno, naše izglede za uspjeh bitno će poboljšati i bliska suradnja s Rusijom. Ne počnemo li odmah postavljati temelje novog razumijevanja u odnosu prema našim budućim susjedima, izlažemo se opasnosti gomilanja novih teškoća u godinama koje slijede. Naravno, primamljivo djeluje mogućnost predaha nakon velikih napora koji su bili nužni kako bismo se našli pred samim proširenjem EU. No, čim ta zadaća bude ispunjena, moramo ponovno usmjeriti našu energiju prema van", upozorava na kraju priloga Chris Patten.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙