AT-E-RU-UA-PROŠIRENJE-Organizacije/savezi-Diplomacija au 9. X. DS patten o proširenju eu-a AUSTRIJADER STANDARD9. X. 2002.Zaštititi granice ali ne kopati nove jarkeList objavljuje prilog povjerenika EU za vanjsku politiku Chrisa
Pattena o "proširenju EU i novoj politici prema susjedima"."Proširenje je oduvijek bilo jedan od najmoćnijih instrumenata naše vanjske politike - ali ne možemo, naravno, širiti granice Eu u beskonačenost. Godine 2004. neće biti napravljen posljednji korak ali u određenom trenutku vjerojatno više nećemo moći zaobići zadaću definiranja naših granica. Taj će pak posao trebati obaviti tako da duž kontinenta ne budu povučene nove crte razdvajanja.Nakon proširenja EU 2004. g. dobit ćemo nove susjede kojima nećemo smjeti ulijevati osjećaj da su ostavljeni da skapavaju s krive strane zida. Već prije proširenja trebali bismo razmisliti o našim odnosima s tim zemljama.Nove vanjske granice EU na istoku protezat će se na više od 3000 kilometara dugoj crti - počevši od najsjevernije točke Finske, duž baltičkih država i srednje Europe do Balkana. Duž te crte bit će rasute najrazličitije jezične i etničke zajednice - 1,5 milijuna Rusa, 350 tisuća Bjelorusa i otprilike jednak broj Ukrajinaca
AUSTRIJA
DER STANDARD
9. X. 2002.
Zaštititi granice ali ne kopati nove jarke
List objavljuje prilog povjerenika EU za vanjsku politiku Chrisa
Pattena o "proširenju EU i novoj politici prema susjedima".
"Proširenje je oduvijek bilo jedan od najmoćnijih instrumenata
naše vanjske politike - ali ne možemo, naravno, širiti granice Eu u
beskonačenost. Godine 2004. neće biti napravljen posljednji korak
ali u određenom trenutku vjerojatno više nećemo moći zaobići zadaću
definiranja naših granica. Taj će pak posao trebati obaviti tako da
duž kontinenta ne budu povučene nove crte razdvajanja.
Nakon proširenja EU 2004. g. dobit ćemo nove susjede kojima nećemo
smjeti ulijevati osjećaj da su ostavljeni da skapavaju s krive
strane zida. Već prije proširenja trebali bismo razmisliti o našim
odnosima s tim zemljama.
Nove vanjske granice EU na istoku protezat će se na više od 3000
kilometara dugoj crti - počevši od najsjevernije točke Finske, duž
baltičkih država i srednje Europe do Balkana. Duž te crte bit će
rasute najrazličitije jezične i etničke zajednice - 1,5 milijuna
Rusa, 350 tisuća Bjelorusa i otprilike jednak broj Ukrajinaca
živjet će unutar europske zajednice dok će se značajna poljska,
mađarska, slovačka i rumunjska manjina naći izvan granica EU.
Nove granice EU prema Ukrajini, Bjelorusiji, Rusiji i (nakon
pristupa Rumunjske) Moldaviji moraju istodobno funkcionirati kao
crte pristupa i ograničenja, kao točke kontakta i jamstva
sigurnosti. Trgovina i ulaganja moraju cvjetati kako bi granica
utjelovljivala porast blagostanja te kako se ne bi preobrazila u
crtu koja razdvaja one koji imaju od onih koji nemaju. Povijesne pak
kulturne i etničke veze među narodima s obje strane buduće granice
EU, koje su ponovno oživjele nakon sloma režima u srednjoj i
istočnoj Europi moraju biti ojačane.
S jedne strane naša proširena EU ne smije biti okružena bedemom.
Usprkos tome, građanima smo dužni zajamčiti da širenje granica neće
ugroziti sigurnost. To pak znači da ćemo se pobrinuti da granice
budu djelotvorna zaštita od priliva kriminalaca i ilegalnih
doseljenika kao i od odgovarajućih ilegalnih aktivnosti. Moramo
razmisliti o tome kako uspostaviti tješnje veze na onim točkama na
kojima dijelimo zajedničke interese s našim novim susjedima na
Istoku. Čisto tehnički gledano, moramo pronaći nove putove
osiguravanja financijske i druge potpore koju ćemo ponuditi u
središnjoj i istočnoj Europi i novim republikama, nekada u sastavu
Sovjetskog Saveza.
Gledano iz političke perspektive, intenzivniji dijalog o
transgraničnim pitanjima - u rasponu od migracija preko kulturnih
veza do pitanja regionalne trgovine - može odigrati važnu ulogu u
povezivanju tih zemalja s EU u modusu koji se neće nazivati
članstvom ali će biti primjeren njihovom posebnom mjestu na
kontinentu.
To nam neće poći za rukom budemo li sve zemlje trpali u isti koš.
Ukrajina, Bjelorusija i Moldavija jako su različite države i svaka
će od njih trebati posebno skrojene uvjete i poticaje. No, te će
zemlje uskoro zakucati na naša vrata - prepustiti ih njihovoj
sudbini uopće ne dolazi u obzir.
Naravno, uspješno uspostavljanje te nove vrste veze nije samo
zadaća Europske unije. Deset godina te zemlje poduzimaju - često i
bolne - napore kako bi svladale prijelaz iz statusa sovjetske
republike u status tržišno orijentirane demokratske zemlje po
uzoru na europski model i mnoge ih zadaće tek očekuju. Za
Bjelorusiju je demokratsko ustrojstvo još uvijek daleki cilj.
Moldavija je najsiromašnija europska zemlja. Nadalje, još je
uvijek prisutan i veliki jaz između pokušaja Ukrajine da se
približi EU i NATO-u i njezinih političkih i gospodarskih
postignuša u pojedinim područjima.
Zadaća s kojom se suočavamo glasi: pobrinuti se da na kraju iste
vrijednosti i načela vrijede s obje strane zajedničke granice, s
istim temeljnim pravilima za trgovinu i ulaganja. Ne postoji drugi
način premošćivanja - a možda jednog dana čak i zatrpavanja -
dubokog jaza u životnom standardu između njih i nas. Naravno, naše
izglede za uspjeh bitno će poboljšati i bliska suradnja s Rusijom.
Ne počnemo li odmah postavljati temelje novog razumijevanja u
odnosu prema našim budućim susjedima, izlažemo se opasnosti
gomilanja novih teškoća u godinama koje slijede. Naravno,
primamljivo djeluje mogućnost predaha nakon velikih napora koji su
bili nužni kako bismo se našli pred samim proširenjem EU. No, čim ta
zadaća bude ispunjena, moramo ponovno usmjeriti našu energiju
prema van", upozorava na kraju priloga Chris Patten.