IT - 5. X. MANIFESTO - STIGLITZ INTERVIEW

ITALIJA IL MANIFESTO 5. X. 2002. Svijet na kraju fonda "'Ono što je dobro za Wall Street dobro je i za svijet'. To je izgleda moto Međunarodnog monetarnog fonda koji osuvremenjuje čuvenu izreku Charlesa E. Wilsona u vezi interesa General Motorsa i interesa Sjedinjenih Država. Tada su to bili interesi automobilske multinacionalne tvrtke na mjestu interesa američkog naroda (Wilson je bio predsjednik GM-a prije no što je postao ministar obrane SAD- a), a danas je to nametanje interesa financijske zajednice u upravljačkim ustanovama svjetskog gospodarstva, pa i u Svjetskoj banci na čijem ulazu stoji natpis; 'Naš je san svijet bez siromaštva'. Prijava ne dolazi od radikala iz 'The Nationa' niti od nekog europskog marksista, već od Josepha E. Stiglitza, bivšeg Clintonovog savjetnika u Bijeloj kući, dopredsjednika i chief economista u Svjetskoj banci od 1997. do 2000., dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju 2001.. (...) - Vaša je ocjena vrlo jasna: institucije Breton Woodsa, a posebice MMF, promijenile su svoju zadaću. Trebale su stabilizirati tržišta i rješavati njihove neuspjehe, no postale su instrumenti onoga što Vi nazivate 'tržišnim fundamentalizmom'. Vi ste bili u jednoj od tih ustanova, Svjetskoj banci, tri godine. Kada je došao odlučujući trenutak? Je li postojalo neka epizoda koja je pokrenula Vašu kritiku djelovanja MMF-a? = Da, bili su to događaji u vezi Etiopije. Zemlje sa sređenim gospodarskim temeljima: bez inflacije, s rastom od 5 posto, vladom angažiranom na pomaganju siromašnim, bez proračunskog deficita, sve u svemu, zemlje koja je činila sve što je trebala, a Fond je ipak zaustavio program. Tu je bilo vrlo jasno da se radilo o nečem drugom, a ne o brizi za stvarno stanje te zemlje. Ekonomske motivacije suspenzije programa bili su doista nikakve. U tom me slučaju potpuno podržala Svjetska banka i ustrajno smo radili na mijenjanju stajališta MMF-a. Gledajte, katkada se stvari predstavljaju više sivima, mutnijima, zemlja nije savršena, ocjena je nesigurna, no u slučaju Etiopije ništa nije bilo sivo, sve je bilo jasno. Dakle, događalo se nešto drugo: ili je bila pogrešna ekonomija, ili je bila pogrešna politika. - Ne samo pogreške, Vi kažete. U knjizi vi prijavljujete prevlast interesa zajmodavaca i zapadne financijske zajednice. = Postoje mješavina različitih pitanja. Sigurno postoje vrlo teške ekonomske pogreške. Dogodilo se to u Indoneziji, gdje su dali zatvoriti 16 banaka, to je sigurno bila greška, nije to bila ideologija već čista glupost. Tehnička greška bila je što su podcijenili doseg krize na azijskom jugoistoku. No ustrajavanje da se ne pribjegne proceduri za slučaj stečaja nego da se izabere spašavanje, upravo u azijskom slučaju skriva jedan snažan interes. Kada se radilo o odlučivanju najbolje strategije nisu stavili naglasak na to što bi bilo bolje za Tajland, Koreju, Indoneziju, nego su više mislili na to što bi bilo bolje kako bi se očuvala mogućnost isplate zajmodavaca. - Glede sukoba interesa financija i interesa mjesnih stanovništava, Lula, protu-MMF-ovski kandidat, mogao bi dobiti izbore u Brazilu. Što mu želite i što mu savjetujete? = Nadam se da će međunarodna zajednica poštivati izbor ljudi ostvaren na demokratskim izborima i da će surađivati s Brazilom, podržati politike koje će on provoditi, koje odražavaju gledište velikog dijela brazilskog biračkog tijela. Ono što je zanimljivo kod Brazila jest da u većem dijelu gospodarske politike postoji slaganje između kandidata i gospodarskih savjetnika; oni imaju živu demokraciju i snažnu raspravu o gospodarskoj politici. Izazovi pred Brazilom su vrlo snažni, bilo je značajnih napredaka posljednjih godina, no nisu smanjili siromaštvo i nejednakost. - Po prvi puta jedna duboka kritika politika MMF-a dolazi od 'insidera', nekog iznutra. Kako je primljena od establishmenta i akademskog svijeta? = Iz Svjetske banke postoji široka potpora, jer su mnogi ekonomisti tamo dijelili moju frustraciju odnosima s MMF-om. I u akademskoj zajednici dobio sam široku potporu, primjerice od ljudi poput Johna Williamsona, koji je jedan od izumitelja formule 'washingtonskog koncenzusa'. Čak su i članovi financijske zajednice, koje optužujem u svojoj knjizi, pozdravili što sam napisao. - To je prilično iznenađujuće. = Radi se ipak o osobama koje razmišljaju. Ljudi poput Georgea Soroša mogli su iz sustava izvući gomilu novaca, no ipak priznaju neuspjehe sustava. Što se tiče kritika neki akademci su me optužili da sam previše pojednostavljivao, što je normalno kada se želi doći do širokog kruga čitatelja. Ja mislim da je bolje pojednostaviti složenu teoriju koja bolje objašnjava svijet, nego pojednostaviti loš opis svijeta poput onog kojega daju teorije 'washingtonskog koncenzusa'. (...) Danas mnogi ekonomisti kažu da se slažu sa mnom, primjerice glede uloge institucija u nadzoru financijskih tokova. - To navodi na pomisao da su se stvari promijenile... = Da i ne. (...)Još se nisu suočili s temeljnim demokratskim aspektima pitanja. A tu su i politički aspekti, sa Sjedinjenim Državama koje često svojim vetom blokiraju moguća pozitivna rješenja. - Vi tražite 'globalizaciju s ljudskim likom,'. Želja je da ta formula ima više uspjeha od one 'socijalizma s ljudskim likom'. No možete li nam u sintezi kazati u čemu se sastoji 'ljudski lik'? = Globalizacija može imati mnoge pozitivne aspekte; globalizaciju demokracije, ljudskih prava, građanskog društva, znanja. U zemljama istočne Azije usmjeravaju globalizaciju u svoju korist; imaju rast usmjeren na izvoz, ali ne i liberalizaciju tržišta kapitala, zadržavajući svoje obilježje, svoj nadzor, uspjeli su ne samo rasti nego i smanjiti siromaštvo, osnažujući, štoviše stvarajući, demokracije. Na mnogim mjestima globalizacija predstavlja poticaj kulturalnoj različitosti. No na žalost na mnogim mjestima nije bilo tako. I ne samo radi krivnje MMF-a. Naravno, ja govorim poglavito o MMF-u, o događajima u kojima sam bio umiješan, ali i o WTO-u, i mislim da je njegovo funkcioniranje pitanje na današnjem dnevnom redu. Govoreći šire: globalizacija traži da ljudi rade zajedno. Traži globalno kolektivno djelovanje. Dakle, ona je potpuno nekompatibilna sa sadašnjim američkim unilateralizmom. Na međunarodnoj razini demokracija ne znači glasovati za jednog predsjednika svijeta, nego imati demokratski stav. To je osnovni element da se to ostvari: kada se donose odluke koje imaju posljedice po živote ljudi, potrebno je da njihova javna mišljenja na neki način budu saslušana. Glasovanje je jedan način da se to učini, ali nije jedini. Problem je što Bushova administracija ima temeljno nedemokratski pristup globalizaciji, unilateralni.(...) - Kako ocjenjujete krizu povjerenja koja je nastala slučajem Enron? Je li istina da je to '11. rujan' tržišta. = Slučaj Enron pokazuje temeljnu slabost tržišnog fundamentalizma. Pokazuje da tržište u sebi ima probleme svake vrste, koji utiču na sve. Pokazuje da se tržišta ne reguliraju sama, nego da su im potrebne vlade. A ako se to događa u gospodarstvu s najnaprednijim ustanovama, dugim iskustvom, prosječnom razinom transparentnosti, dobrim informacijama, još veći problemi mogu se pojaviti u manje povoljnim situacijama. To nije 11. rujan, osim po tome što je znak za buđenje. Nije prvi, znalo se da 'deregulation' ne funkcionira, no MMF ga je ipak primijenio na cijeli svijet. Teško je nešto naučiti iz iskustava, poglavito kada prevladavaju ideologije i posebni interesi. - Za zaključak, je li Vaša knjiga pesimistična ili optimistična? = To je temeljno optimistična knjiga. Ja vjerujem u moć demokracije, rasprave, transparentnosti. Jedan od razloga stanja u kojem se nalazimo je to što MMF i globalizacija nisu podvrgnuti nikakvom obliku demokratske potvrde. Sve se uzima kao tehnički problem, za stručnjake. Sada je porastao interes javnosti, a i osporavanje i pritisak za promjenu.", razgovarali Roberta Carlini i Stefania Chinzari.