FR-LE MONDE 3.10.02. NEOKONZERVATIVCI U SAD-U

FRANCUSKA LE MONDE 3.X.2002. Kako neokonzervativci utječu na američku politiku "Je li William Kristol najmoćniji čovjek u Washingtonu? U svom uredu 'Weekly Standarda' pretrpanom knjigama, novinama i papirima, čini se da je nasmijani glavni urednik razočaran što mu se postavlja tako banalno pitanje. 'Poštedite me, molim vas! Ova me uprava ne voli osobito. I podsjećam vas da sam podupirao McCaina'. Ipak, dva mjeseca, koliko je trajala raspra o Iraku, William Kristol i njegovi prijatelji bili su sveprisutni. Jedan među njima, Elliot Cohen, profesor na sveučilištu Johnsa-Hopkinsa, objavio je knjigu o vojnoj moći. Na četvrtoj stranici omota možemo pročitati mišljenje Williama Kristola o knjizi: 'Knjiga koju bi trebao pročitati predsjednik Bush'. U Crawfordu, na svom ranču u Teksasu, gdje je u kolovozu provodio godišnji odmor, George W. Bush se pokazao s preporučenom knjigom pod rukom. Dok je u kolovozu u glasilima bješnjela raspra o Iraku, William Kristol je uredništva zasipao telefaksima. Nakon govora dopredsjednika Dicka Cheneyja u Nashvilleu, 26.VIII., označio je kraj igre: 'Raspra u upravi je završena. Sada treba poći u Kongres i zatražiti da odobri akciju u Iraku'. Drugi put, odašilje svoj novi uvodnik u 'Weekly Standardu', tražeći da državni tajnik 'odstupi i da pusti nekog drugog da dovrši posao', ako se ne slaže s politikom predsjednika Busha. Držeći da 'New York Times' krivo svrstava Henryja Kissingera među protivnike rata, upozorava novinare na tu 'dezinformaciju'. Čas poruka stiže od samog 'Billa' Kristola, čas preko uvodnika koji potpisuje zajedno sa svojim pomoćnicima Fredom Barnesom i Robertom Kaganom. U teškim trenutcima, njih je trideset svečano stavilo svoj potpis na otvoreno pismo naslovljeno na g. Busha. Bilo je to nakon atentata 11.IX., kada su htjeli izraziti čuđenje što palestinske skupine koje organiziraju samoubilačke napadaje nisu na popisu terorističkih organizacija protiv kojih se bore Sjedinjene Države. 'Nema ih puno, ali Bijela kuća jako drži do onog što govore', primjećuje Jim Hoagland, glavni komentator vanjske politike u 'Washington Postu'. Kada Brent Scowcroft, savjetnik za nacionalnu sigurnost prvog predsjednika Busha ili pak bivši demokratski predsjednik Jimmy Carter optužuju one koji uvode 'bitne promjene' u američku vanjsku politiku, ponajprije misle na tu skupinu. Bilo da je riječ o Bliskom istoku, o Iraku, o Saudijskoj Arabiji ili o Ujedinjenim narodima, žele promijeniti navike u američkoj politici. No zovu ih 'neokonzervativci'. Ta je misaona škola u nekoliko godina zauzela popriličan prostor u galaksiji republikanskih skupina za interdisciplinarna istraživanja. U Washingtonu, nekoliko instituta koji pribavljaju zamisli i raščlambe za ministarstva, savezne uprave i parlamentarce, predvode ili nadziru pripadnici te političke struje. 'Važan je intelektualni kapital', kaže Michael Horowitz, jedan od čelnika Hudson Institutea. No, misli, taj 'kapital' nije više na sveučilištima, zaglibio u uzaludnim ideološkim pothvatima. 'Roosevelt, ili, trideset godina kasnije, Kennedy mogli su se okružiti sveučilišnim profesorima kako bi smislili New Deal i Novu granicu. Kissinger je bio sveučilišni profesor kada ga je Nixon uzeo sa savjetnika. Danas sveučilišni profesori nemaju što dati političarima', kaže taj pravnik, sudionik u borbi za vjerske slobode i protiv seksualnog izrabljivanja u svijetu. Neokonzervativci su utjecajni u glasilima. Daju ton na Fox Newsu, informacijskoj postaji Ruperta Murdocha koji financira 'Weekly Standard' - i njihove zamisli prevladavaju na stranici 'Raspre' u 'Wall Street Journalu'. Neki najdarovitiji komentatori 'New York Timesa', 'Washington Posta', 'Timesa' i 'Newsweeka' - William Safire, George Will, Charles Krauthammer - pripadaju toj struji. Ova je, napokon, nazočna i u vladi. Paul Wolfowitz, drugi čovjek Pentagona, njezin je zagovarač, kao i John Bolton, jedan od pomoćnika Colina Powella u State Departmentu. Dopredsjednik Richard Cheney uz sebe ima simpatizera te misaone škole u osobi svoje supruge esejistice Lynn Cheney. Nakon atentata od 11.IX.2001., položaj neokonzervativaca učvrstio se u javnosti i među krugovima na vlasti. Iz jednostavnog razloga, kako kažu: oni imaju jasne zamisli", piše Patrick Jarreau.