DW 4. X. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 4. X. 2002. Tisak U središtu pozornosti njemačkog dnevnog tiska i danas je kriza oko Iraka. Neues Deutschland drži da zna što se stvarno krije iz američkih vojnih namjera. Sve zajedno, kako stoji u jednom izvješću Kongresnog Odbora za proračun, nova bi Pustinjska oluja mogla stajati oko 272 milijarde dolara. I prije nego što je porezni obveznik počeo kukati, podsjetilo ga se domoljubno na Kennedyja koji je rekao: ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za nju... Osim toga novac neće biti bačen kroz prozor. Tako kaže Grant D. Aldonas - zamjenik državnog tajnika u američkom Ministarstvu trgovine i kao stručnjak siguran je da od rata za oslobađanje iračkog naroda od tiranije koristi neće imati samo Boeing i Texaco. Jednim udarcem, drži on, bit će uklonjeni tamni oblaci recesije sa svjetskog gospodarskog neba. Moguće je da će nešto porasti cijene nafte, moguće je da će se malo uzdrmati burze, no kratko nakon toga će se pokazati pozitivan učinak otvaranja slavine iračke nafte, kaže zamjenik državnog tajnika. Tako će se isplatiti i mnogi meci koji već čekaju u cijevima. Sueddeutsche Zeitung bavi se zahlađenjem na relaciji Berlin - Washington do kojeg je došlo zbog njemačkih kritika na račun američke politike prema Iraku. Čitavih 50 godina za njemačku državnu filozofiju se podrazumijevalo da se ne filozofira o SAD-u. Njemačko-američki odnosi: to je bio odnos između dobrodušne velesile i poslušnog vazala. Objema stranama to je odgovaralo, pa se neumorno govorilo o prijateljstvu, zahvalnosti i tradicionalnoj povezanosti. Time su se prikrivale razlike kojih je bilo. No, atlantski jarak je danas objektivno prevelik da bi se preko njega most mogao sagraditi formalnim govorima. Taj most se mora graditi provedbom plana koji je stariji Bush ponudio 1989. godine: biti partner u vodećoj ulozi. Što su Europljani jači, to je taj plan lakše ostvariti. Die Welt se bavi utjecajem njemačkog osamljenog stajališta u politici prema Iraku na zajedničku europsku politiku. Svima naočigled okrenula se geometrija moći u Europi protiv Njemačke. Nerazumno protiv mišićavog kriznog menadžmenta u Washingtonu i uplašeno pred ratom u Iraku u koji Nijemce do sada nitko nije ni pozvao, u zemlji prolazi neopaženo da se ovdje i danas proigrava budućnost Europe. Zajednička vanjska i sigurnosna politika koja je prema ugovoru iz Maastrichta jezgra političke unije, može biti zaboravljena. NATO postaje šupalj, a Europa sigurnosti postoji još samo na strpljivom papiru. Schroeder ima druge prioritete. I još jedna tema kojom se danas bave Njemačke dnevne novine: jučerašnji Dan njemačkog ujedinjenja. Flensburger Tageblatt piše da je 3. listopad prije 12 godina Nijemcima nije donio samo nacionalno jedinstvo već prije svega slobodu za 17 milijuna istočnih Nijemaca. To je važnije od gospodarskih problema kao propratne pojave procesa ujedinjenja. Ta se sloboda zasniva na idealu demokracije, ali i odgovornosti. Jer, sloboda ne znači samovolju. Tu bi Nijemci još mogli učiti - od SAD- a. Badische Zeitung je racionalniji. Prošle su godine ljudi čiji broj odgovara broju stanovnika jednog velegrada u potrazi za poslom otišli putem Zapada - prije svega mladi. Savezna vlada će zajedno s pokrajinama i općinama trebati mnogo mašte i spretnosti kako bi spriječila propadanje istoka Njemačke. Mašta je još potrebnija od financijske injekcije kao navodnog čudotvornog sredstva koje praktično više ne stoji na raspolaganju. (DW)