RU-HR-YU-SUĐENJE-Sudovi-Politika RU IZVESTIJA 3. 10. 2002. Balkanska korida RUSIJAIZVESTIJA3. 10. 2002.Balkanska koridaSlobodan Milošević je u potpunosti iskoristio mogućnost na Haaškom sudu da ispita hrvatskog predsjednika Stipu
Mesića, pozvanoga na sud u svojstvu svjedoka. Suci su doslovce morali odbijati Miloševića od Mesića. Bivši predsjednik Jugoslavije, pravnik po naobrazbi, optužen za genocid i ratne zločine "mučio" je hrvatskog predsjednika (također, pravnika) s takvom strašću da se publika u sudnici odjednom zbunila: činilo joj se da se sudi Mesiću, a da je Milošević - tužitelj. 'Ne sudi se meni', napomenuo je Mesić, prvi predsjednik koji je pozvan pred Haaški sud. 'O tome se i radi', otfrknuo je Milošević. Polemika između dvaju bivših predsjednika Jugoslavije (Mesić 1991., Milošević 1997.-2000.) tako se razmahala da su suci više puta prekidali ispitivanjem jer prevoditelji nisu uspijevali prevoditi pitanja i odgovore. 'Vaša je zadaća da unakrsno ispitujete svjedoka, a ne da držite govore', pokušavao je umiriti Miloševića predsjednik suda Richard May. Spor se razvio oko događaja s početka devedesetih godina, kada je
RUSIJA
IZVESTIJA
3. 10. 2002.
Balkanska korida
Slobodan Milošević je u potpunosti iskoristio mogućnost na Haaškom
sudu da ispita hrvatskog predsjednika Stipu Mesića, pozvanoga na
sud u svojstvu svjedoka. Suci su doslovce morali odbijati
Miloševića od Mesića. Bivši predsjednik Jugoslavije, pravnik po
naobrazbi, optužen za genocid i ratne zločine "mučio" je hrvatskog
predsjednika (također, pravnika) s takvom strašću da se publika u
sudnici odjednom zbunila: činilo joj se da se sudi Mesiću, a da je
Milošević - tužitelj. 'Ne sudi se meni', napomenuo je Mesić, prvi
predsjednik koji je pozvan pred Haaški sud. 'O tome se i radi',
otfrknuo je Milošević.
Polemika između dvaju bivših predsjednika Jugoslavije (Mesić
1991., Milošević 1997.-2000.) tako se razmahala da su suci više
puta prekidali ispitivanjem jer prevoditelji nisu uspijevali
prevoditi pitanja i odgovore. 'Vaša je zadaća da unakrsno
ispitujete svjedoka, a ne da držite govore', pokušavao je umiriti
Miloševića predsjednik suda Richard May.
Spor se razvio oko događaja s početka devedesetih godina, kada je
počeo sukob u Hrvatskoj, a zatim u Bosni. Ni jedan protivnik nije
uspio u toj ozbiljnoj bitki zbuniti ili zateći u nedoumici drugoga.
Mesić nije ni gledao prema Miloševiću, okrenut prema sucu Mayu.
Optuženik se dobro pripremio za suočenje sa svojim zakletim
neprijateljem: kao profesionalni fakir on je vješto i hitro vadio
iz dubina memorije nove i nove navode protiv Mesića.
Milošević je podsjetio hrvatskog vođu za njegovu 'kriminalu
prošlost', o tome da je sedamdesetih bio gradonačelnik gradića
Orahovica u Slavoniji, i da je navodno zapovjedio uništavanje dvaju
neugodnih mu Srba na visokim položajima. Po optuženikovim
tvrdnjama, Mesić je 'hrvatski fašist', a kao predsjednik
parlamenta 1992.-1994. stajao je iza masovnog genocida Srba u
Hrvatskoj i njihove masovne deportacije iz republike.
- Po tvojim su zapovijedima iz Zagreba rušena srpska sela, ti si
izdao i srušio Jugoslaviju, izjavio je Milošević, ne trepnuvši.
- To su plodovi nečije fantazije, odgovarao je bez sjene sumnje
Mesić, 'ja sam imao isti odnos prema ubijanju Srba, kao i prema
ubojstvu Lincolna.'
Sa svoje strane Milošević se nije slagao s Mesićevom oznakom da je
on 'hladnokrvni raspirivač rata', 'izravni uzročnik raspad
federacije', 'čovjek zadojen imperatorskim ambicijama, koji je
uzeo pod svoje jugoslavensku vojsku u cilju stvaranja Velike
Srbije'.
- Da sam podredio armiju, ne bih dao da se Jugoslavija raspadne',
usprotivio se Milošević.
- A vojni zločinci moraju biti kažnjeni - neočekivano je rezimirao
Milošević, aludirajući na Mesića. Poslije tih riječi
predsjedavajući May je izgubio strpljenje i odvukao protivnike u
kutove ringa. Balkanska se korida završila remijem - osuđeni bik je
dobio u leđa nekoliko uboda, pritom dobrano uzdrmavši ovotjednog
matadora, piše Georgij Stepanov.