RFE 2. X. POSLOVNI LJUDI SE NE BOJE SANKCIJA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 2. X. 2002. Hrvatska: privrednici štite Bobetka, prilog Milana Gavrovića. Iznenađujući rezultat dala je jedna anketa u kojoj su sudjelovali hrvatski poslovni ljudi. Oni se, naime, mnogo manje od političara boje eventualnih gospodarskih sankcija. Reakcije na prijetnju gospodarskim sankcijama u Hrvatskoj su sasvim drukčije od onoga što bi se normalno očekivalo. Vidno su se uplašili političari, pa su odjednom utihnule njihove radikalne izjave o obrani digniteta Domovinskog rata i generala Janka Bobetka i to pod svaku cijenu. Nasuprot tome, poslovni ljudi kao da se uopće ne boje prekida veza sa svijetom. U anketi agencije Hendal koja je obuhvatila 158 hrvatskih poduzeća, samo dva od svakih pet menadžera drži da bi sankcije pogodile njihovo poslovanje. A samo dva od svakih deset misli da bi generala Bobetka trebalo izručiti sudu u Haagu . Zašto se političari mnogo više boje gospodarskih sankcija nego ljudi koji rade u privredi? Vjerojatno zato što imaju različito iskustvo i to iz nedavne prošlosti. U posljednjoj godini HDZ-ove vlasti 1999. godine Hrvatska je bila pod udarom neproglašenih, tihih sankcija, kako je to otvoreno rekao tadašnji premijer Zlatko Mateša. Nitko doduše nije zatvorio granicu za hrvatsku robu, nisu se blokirali bankovni računi u inozemstvu, Hrvatska je mogla uvoziti što je htjela i koliko je mogla platiti, nisu se prekidale ni turističke ili sportske veze. Tihe sankcije svodile su se samo na obustavljanje kredita. Ali kako Hrvatskoj njeni prihodi nisu dovoljni za život, pa joj treba barem milijardu dolara novih zajmova svake godine, to je poremetilo sve državne račune. I to u godini koja je prethodila izborima. Međunarodnoj zajednici je očito bilo dosta i Tuđmana i njegovog nedemokratskog, divljeg, nacionalističkog režima. Poslovne ljude to tada nije neposredno pogodilo, pa oni ni sada ne vide jasnu i neposrednu opasnost. Političari su, nasuprot tome, potpuno svjesni što bi se moglo dogoditi ako ne ispune obvezu koju imaju prema sudu u Haagu. Samo ponavljanje 'tihih sankcija', dakle obustavljanje kredita, bilo bi dovoljno da državni budžet bankrotira i da se naruši prividna stabilnost gospodarstva. Da ona i inače stoji na staklenim nogama pokazuju upravo objavljeni podaci za osam mjeseci, prema kojima izvoz i dalje pada, a uvoz brzo raste, pa je i pokrivenost uvoza izvozom pala na 47 posto. Zato je posljednjih dana nestala iz upotrebe i ona otrcana parola kako treba čuvati nacionalni ponos makar jeli korijenje i travu. Taj se jelovnik može uspostaviti samo u totalitarnim režimima, u kojima, paradoksalno, sankcije pogađaju narod, ali nerijetko jačaju političare na vlasti. Tri godine nakon odlaska Franje Tuđmana s političke i životne pozornice, na to se u Hrvatskoj više ne može računati. (RFE)