DE-S-OTROVI-Kemijska industrija nj 30.IX.-dpa-opasne kemikalije ubijaju treći svijet NJEMAČKADPA30. IX. 2002.Otrovne kemikalije ubijaju u Trećem svijetu"Otrovne kemikalije i sredstva za zaštitu bilja tiho godišnje ubijaju na tisuće
ljudi - ponajprije nezaštićene poljoprivrednike i sitne seljake u zemljama u razvitku. Treba dodati i silovite probleme okoliša s dugotrajnim posljedicama.Mnogi su sastojci zbog svoje opasnosti u industrijskim zemljama poput Njemačke odavno zabranjeni. No i dalje se izvoze u Treći svijet. O nadzoru trgovine širom svijeta od ponedjeljka pod pokroviteljstvom UN-ovog programa za okoliš vijeća u Bonnu konferencija s predstavnicima vlada, gospodarstva i udruga za zaštitu okoliša.Prema prosudbama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), širom svijeta u nezgodama dolazi godišnje do oko milijun otrovanja samo sredstvima za zaštitu bilja i za uklanjanje nametnika. U oko 20 tisuća slučajeva, uglavnom u zemljama u razvitku, ta su otrovanja završila smrću. U trgovini, skladištenju, primjeni i uklanjanju otpada često nedostaju znanja i stručne mjere zaštite, uobičajene u industrijskim zemljama. Posljedice su vrtoglavice, proljevi,
NJEMAČKA
DPA
30. IX. 2002.
Otrovne kemikalije ubijaju u Trećem svijetu
"Otrovne kemikalije i sredstva za zaštitu bilja tiho godišnje
ubijaju na tisuće ljudi - ponajprije nezaštićene poljoprivrednike
i sitne seljake u zemljama u razvitku. Treba dodati i silovite
probleme okoliša s dugotrajnim posljedicama.
Mnogi su sastojci zbog svoje opasnosti u industrijskim zemljama
poput Njemačke odavno zabranjeni. No i dalje se izvoze u Treći
svijet. O nadzoru trgovine širom svijeta od ponedjeljka pod
pokroviteljstvom UN-ovog programa za okoliš vijeća u Bonnu
konferencija s predstavnicima vlada, gospodarstva i udruga za
zaštitu okoliša.
Prema prosudbama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), širom
svijeta u nezgodama dolazi godišnje do oko milijun otrovanja samo
sredstvima za zaštitu bilja i za uklanjanje nametnika. U oko 20
tisuća slučajeva, uglavnom u zemljama u razvitku, ta su otrovanja
završila smrću. U trgovini, skladištenju, primjeni i uklanjanju
otpada često nedostaju znanja i stručne mjere zaštite, uobičajene u
industrijskim zemljama. Posljedice su vrtoglavice, proljevi,
smetnje vida, teškoće u disanju i smrt. Često se u prošlosti s
opasnim tvarima postupalo naivno, rekao je direktor UN-ovog
programa za okoliš (UNEP), Klaus Toepfer.
Kod ubrzanog širenja kemikalija i pesticida po cijeloj zemaljskoj
kugli, politika nije mogla držati korak. Zakonske odredbe i nadzori
zaostaju poglavito u zemljama u razvitku i zemljama na pragu. Prema
podacima UN-a za sada je u svijetu na tržištu oko 70 tisuća raznih
kemikalija. Svake godine stiže oko 1500 novih tvari. Njihov nadzor
i primjena za mnoge su vlade velik izazov.
Ponajprije bi zemljama u razvitku pri tomu trebao pomoći
Rotterdamski sporazum (PIC konvencija/PIC = Prior Informed
Consent) iz 1998. Po njemu određene kemikalije kao i vrlo opasna
sredstva za zaštitu bilja i uklanjanje nametnika treba izvoziti u
druge zemlje samo ako su zemlje primatelji obaviještene o njihovoj
opasnosti i ako pristanu na uvoz.
Za sada je na popisu za nadzor 26 sredstava za zaštitu bilja i pet
industrijskih kemikalija. Među njima su pesticidi aldrin, DDT i
pentaklofenol kao i poliklorirani bifenil (PCB), koji su u EU
zabranjeni. Sada bi im trebalo dodati i monokrotofos koji se
ponajprije primjenjuje u Aziji za uklanjanje kukaca na pamuku,
riži, kukuruzu i drugim industrijskim biljkama. Industrija zaštite
bilja već je zatražila da se kriteriji za prihvaćanje novih tvari
'ne razvodnjavaju'.
Sporazum ne predviđa zabranu proizvodnje, nego samo nadzor
trgovine. Neizravno bi to trebalo djelovati na proizvođače i
trgovce da na tržište donose manje opasne nadomjesne tvari.
Globalna zabrana tih tvari za sada navodno nije moguća jer su u
državama s drukčijim klimatskim uvjetima i drukčijim biljnim
spektrom neizbježne za borbu protiv štetočina i bolesti poput
malarije, a jednako vrijednih nadomjesnih tvari nema dovoljno na
raspolaganju.
Nezgodno je kod konvencije što još nije stupila na snagu i što se za
sada poštuje samo dragovoljno. Ratficirale su je samo 33 države. No
potrebno je 50 država", izvješćuje Edgar Bauer.